U prvih 60 minuta Hrvatska je odradila cijeli posao za odlazak u Švedsku i Poljsku dogodine. Za tri dana na Veliku subotu i službeno ćemo potvrditi plasman na Svjetsko prvenstvo. Uzvrat u Varaždinu protiv Finske bit će formalnost, bez ikakvog stresa, baš prema željama.
Strahovali u rukometu od Finske, koja je prije 60 godina prvi i zadnji put bila na velikom natjecanju, naravno, nismo, ali bez pola momčadi, sa zajedničkim danom i pol lagano smo puhali i na hladno. No, bili smo ozbiljni, razigrani, dobili 13 razlike (34-21), ali domaćini, uz sav respekt, pogotovo zbog Ole Lindgrena na klupi, nisu realno razina koja nas je mogla dovesti u veće probleme. Mogli smo eventualno sami sebe.
Djelovali smo razigrano, najviše na golu povratnik Marin Šego koji je u prvom poluvremenu bio na 53 posto obrana (10/19). Što znači golman u rukometu... Iz njegovih obrana zabijali smo lagane golove, pomagali su obilato i Finci svojim greškama, pa smo uz odličnog golmana dobili i puno kontri. Sve što nismo imali na Euru, primjerice.
Debitant Klarica zabio je svoje prve golove za reprezentaciju, Zagrebov Ćavar također, Glavaš je jako dobro popunio Čupićeve cipele, Cindrić je i u trećoj brzini izgledao neuhvatljivo za domaćine, dok je kapetan Duvnjak osjetio da ovo nije utakmica u kojoj on treba forsirati.
Duvnjak i Cindrić odigrali su po 15 zajedničkih minuta u prvom i drugom poluvremenu, potrebe nije bilo za više. Vratio se Mamić željan golova, Jelinić je potvrdio kvalitetu s Eura, Kuzmanović prvi put osjetio i reprezentativni dres. Jaganjca smo vidjeli malo, Lučina također malo u prvom poluvremenu, Načinovića nimalo. Ali, za sve postoji i uzvrat.