Veliki Franov prijatelj, nažalost, danas pokojni Ivo Ivaniš došao je u Zagreb i potpisao ugovor s Mladosti. Vićan je krenuo za njim, ali za razliku od njega - u nepoznato. Naime, Mladost je tada imala dva seniorska golmana, pucački treninzi radili su se na tri gola, trebali su još nekoga, tek da popune broj. Odlučili su uzeti Franu, no ne zato jer su ozbiljno na njega računali... No čovjek s nevjerojatnom voljom za trening odmah po dolasku rekao je prijateljima u povjerenju: - Uvjeren sam da ću jednoga dana biti prvi golman! I malo po malo Vićan je od čovjeka za "popunjavanje broja" postao drugi, pa onda i prvi golman najtrofejnijeg svjetskog vaterpolskog kluba. Nakon nekoliko godina odlučio se vratiti kući, u Dubrovnik. A nekad mu je sve izgledalo isplativije od stajanja među vratnicama. Obitelj je imala videoteku Saturn u dubrovačkom kvartu Čokolino, a za pultom je ponekad stajao i on. Srećom po naš vaterpolo - od toga je odustao.