Nakon što je 1985. godine potpisao ugovor s Universitateom iz Craiove, Gheorghe Popescu dobio je još jednu “ponudu”. Rumunjska tajna policija dala mu je da potpiše papir prema kojem bi ih kao “čuvar državnih interesa” obavještavao o svemu “opasnom” što se zbiva u klubu, ali prije svega u rumunjskoj reprezentaciji. Reći ne diktatoru Ceausescuu bilo je ravno samoubojstvu i Popescu nije dvojio.
- Potpisao sam, odmah sam potpisao.
Sada, 20 godina poslije, Popescu je isprva tvrdio da nije nikad napisao ni slova, ali pod pritiskom tamošnjih medija ipak je priznao da je poslao nekoliko pisama.
- Jesam, mislim da sam poslao policiji tri ili četiri pisma, ali nitko zbog njih nikad nije stradao. Ako nisam o nekome mogao napisati nešto dobro, nisam napisao ništa. Sve ono što sam ja poslao bile su pohvale o suigračima.

'AKO JE ON BIO ŠPIJUN, SVI SMO BILI ŠPIJUNI'
Gheorghe Hagi odmah se oglasio i stao u obranu svoga kuma:
- Popescu je bio poput svih nas. Svima nam je bilo jedino bitno da budemo dobri ambasadori Rumunjske. Nije radio ništa što nismo i mi ostali i ako je on bio špijun, i mi smo.
Inače, tijekom Ceausescuova režima u Rumunjskoj je bilo čak 700.000 ljudi, poput Popescua, zaduženih za informiranje.