Slavko Goluža najbolji je trener slovačke rukometne lige, a njegov Tatran iz Prešova nakon osvojenog kupa kompletirao je dvostruku krunu osvajanjem prvenstva. Suvereno su Golužini igrači prošetali ligom bez izgubljenog boda, a kao kruna dominacije stigao je i zasluženi naslov najboljeg trenera lige.
- Ponosan sam na sve što smo napravili ove sezone koja je bila iznimno teška, prije svega zbog korone i niza ozljeda igrača koji su bile povezane s pauzama i nedostatkom treninga. A nas je baš 'pomelo', imamo uzak kadar, sezonu smo izgurali praktično sa samo sedam igrača - kazao nam je Slavko Goluža, koji je zadovoljan i kako je njegova momčad igrala u Europi.
- Bili smo u najtežoj skupini Europske lige, pobijedili smo Lisabon i Bukurešt, a u ostalim utakmicama nitko nas nije nadigrao, bili smo ravnopravni i gubili pred sam kraj utakmice. Nismo se plasirali u nastavak natjecanja, tamo su otišli Füchse, Kristianstad, Sporting i Nimes, redom momčadi s puno većim budžetima i kvalitetnijim igračima, momčadi koje su mogle igrati i Ligu prvaka.
Nekadašnji hrvatski izbornik u Slovačkoj je već četiri godine.
- Ovdje mi je dobro, uostalom, da nije ne bih ni ostao četiri godine. Kako sada stoje stvari, sigurno ostajem još najmanje jednu godinu, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje, kakvi će biti planovi kluba i kakve će biti ponude za dalje. Želim obraniti titulu i pokušati ući u Final Four SEHA lige. Za to će nam trebati par pojačanja, već se nešto i pregovara, ali prije svega želimo biti zdravi, a ne se mučiti kao ove godine.
Nagrada za najboljeg trenera je priznanje koje je Goluža zaslužio ne samo dobrim igrama i rezultatima, nego i zbog toga što je imao hrabrosti promovirati mlade igrače i s njima napraviti rezultat.
- Važne role imali su mladi igrači koji su do jučer bili anonimci, a Pedro Pacheco će biti sudionik sljedećih Olimpijskih igara u Tokiju, tamo ćete upoznati njegovu kvalitetu. Veliki je uspjeh što smo ga uspjeli zadržati u Prešovu, bilo je jako puno interesantnih ponuda za njega, ali je na moj nagovor ipak na koncu odlučio ostati.
Slavko je bio i jedna od kandidata za nasljednika Lina Červara na mjestu izbornika hrvatske rukometne reprezentacije. Štoviše, Červar ga je i predložio kao jednoga od trojice kandidata, uz Hrvoja Horvata i Ivana Balića. Mnogi su u rukometnim krugovima bili sigurni da će Goluža opet dobiti priliku, ali...
- Ljudi u Savezu odlučili su tako kako su odlučili. Oni biraju i odgovaraju, i meni ne preostaje ništa nego da njihovu odluku poštujem. Za mene je Hrvatska svetinja, uvijek i iznad svega, i zbog toga se nisam ni oglašavao u vrijeme dok se birao izbornik, a ni kasnije nisam davao bilo kakve komentare da se moje riječi krivo ne protumače.
Bez obzira na Golužinu šutnju, neodlazak na OI u Tokio je nesporno veliki neuspjeh za rukometnu velesilu kao što je Hrvatska, i bit će zanimljivo koje će poteze povući Horvat. Hoće li nastaviti pozivati dosadašnje kandidate ili će krenuti u novi ciklus s mladim igračima. Goluža se nije želio upuštati u nagađanja što bi se moglo dogoditi, kao ni što bi on napravio da je na Horvatovom mjestu.
- Izbornik odlučuje hoće li zadržati postojeći kadar ili će ići u podmlađivanje. To ovisi o njegovoj viziji i o zdravlju igrača. Nema smisla da mu ja bilo što sugeriram, to je njegov posao i odluka - kaže Slavko, koji će uskoro na odmor:
- Malo ću u Zagreb, malo u Metković, a dobio sam i pozivnicu za Omiš, da svratim na Kamp rukometnih vratara. Takvi pozivi se ne odbijaju, moram podržati mog prijatelja, organizatora kampa Marija Čaljkušića, koji dugi niz godina radi jako dobre stvari u promociji rukometa.