Teško je povjerovati da je od jednog od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog sporta prošlo čitavo desetljeće. Na današnji dan 9. srpnja 2001. Goran Ivanišević šokirao je teniski, ali i sportski svijet osvojivši Wimbledon slavljem protiv Patricka Raftera.
- Pari mi se da je to bilo jučer. Ljudi mi dolaze, sjećaju se nekih detalja kojih se ni ja ne sjećam. Kažu mi da sam im promijenio život - rekao je Goran Ivanišević u intervjuu za Novu TV.
Zecu je to bilo četvrto finale na 'svetoj travi', finale koje jednostavno nije mogao izgubiti.
- Sjednem se i krenem razmišljati što bi bilo da sam ispao u četvrt ili polufinalu, ali stanem jer bi bilo veliko razočaranje, jedna rupa.
A na turnir je došao s pozivnicom, kao 125. igrač svijeta. Legenda koja je tražila novi povratak, a nitko mu nije davao nikakve šanse.
- Teško je opisati što se tu dogodilo. Promijenio sam rekete pet dana prije. Prvi dan kad sam ušao u Wimbledon. Odmah sam se osjećao dobro na terenu i guštao sam nakon dugo vremena. Svako kolo su me otpisivali, sad ću izgubiti, sad ću izgubiti, a ja nikako da ispadnem - rekao je Ivanišević za Novu TV i osvrnuo se još jednom na sad već kultne rituale koje je izvodio u ta dva tjedna.
- Dizao sam se u i isto vrijeme, parkirao na isto mjesto, gledao svako jutro Teletubbiese, pazio sam koju crtu ugaziti, a koju ne...
Na turnir je došao praktički bez sponzora. U jednom trenutku je stao s dijeljenjem 'rekvizita' jer bi u finalu igrao bez majice.
- Tri majice sam imao, a jednu sam bacio. Protiv Safina su mi ostale dvije. U jednom trenutku sam ju mislio baciti, ali sam sam sebi rekao: 'Imam dvije majice, vraćaj nazad!'
Polufinale s najvećim favoritom Timom Henmanom ostat će upamćeno po kišnim prekidima kroz tri dana i nevjerojatnom Goranovom preokretu.
- Već su ga svi vidjeli u finalu, a mene kao da nema. Trebao sam samo doći na teren i on će me dobiti.
Napokon je došlo i to očekivano finale, a s druge strane je stajao jedan veliki tenisač i čovjek koji je također žarko tražio svoj prvi naslov u Londonu - Patrick Rafter.
- Dosta sam bio miran, ali sve kupilo u meni. Nisam smio gubiti živce, morao sam se ispuhati, ali sam se smirio. Moraš baciti reket, ali moraš biti i fokusiran. Kod 7-7 na 15-40 pitam ga: 'Čemu drugi servis? Htio sam te iznenaditi laganim servisom.
Nakon osvojenog breaka za 8-7, posljednja loptica Rafterova loptica završila je u mreži uz erupciju oduševljenja hrvatskih navijača.
- Uopće nisam znao što radim, gdje idem. Znam kako je bilo starome, kad sam ga vidio par puta. Pogledao sam doček Đokovića, ali ne može nadmašiti Split - rekao je Ivanišević i dodao za kraj:
- 9.7. je svaki dan u mojoj glavi, pobjednik sam cijeli život.