Nakon dva odigrana kola Hajduk je na osmom mjestu prvenstvene ljestvice s pet bodova zaostatka za vodećim Osijekom i Rijekom. No unatoč tome nakon domaćeg poraza u derbiju od Osijeka desetak tisuća gledatelja ispratilo je igrače u svlačionicu pljeskom i skandiranjem. Ne samo da nisu bili nezadovoljni igrom i zalaganjem koje su igrači prikazali na terenu, nego su podrškom nakon poraza pokazali i razumijevanje za ono što se tijekom ljetne stanke, pa i trenutno, događa u klubu.
A dogodilo se puno toga, Hajduk je u ovoj sezoni doveo toliko kvalitetnih igrača, pravih pojačanja, kao nikad u novijoj povijesti. Pa iako ima mnogo onih koji s pravom pitaju otkud novac za još jedan "all inn" te što će biti s klubom ako ni ovaj ne uspije kao što nije uspio onaj Brbićev, prosječan navijač sit je čekanja i fokusiran je samo na rezultat. Umjesto svetog cilja osiguranja opstojnosti kluba, prosječan navijač gleda samo kako će se Hajduk probiti u skupine Konferencijske lige te osvojiti kup ili/i prvenstvo.
I spreman je zažmuriti na jedno oko i nadati se da dvojac Jakobušić & Nikoličius zna što radi te da su Nadzorni odbor, predstavnici većinskog vlasnika Grada Splita, i najkrupniji dioničar Udruga Naš Hajduk dovoljno odgovorni da kontroiraju financijsku situaciju u klubu. Uostalom, za 30. kolovoz sazvana je Glavna Skupština kluba na kojoj će biti i mjesto i vrijeme za postavljanje takvih pitanja, a ako ni ovaj "all – inn" ne prođe, uvijek se može posegnuti za već prokušanim receptom "prodajom obiteljskog zlata i srebra".
Do Glavne Skupštine će se mnoge stvari rasplesti i mnogo toga će biti jasnije, a suditi o igri i rezultatima sad, nakon samo tri odigrane utakmice, bilo bi potpuno neozbiljno. Uostalom, trener Gustafsson je preuzeo momčad na početku priprema, neki igrači poput Lovrencsicsa su se priključivali tijekom priprema u Sloveniji, drugi poput Kalinića par dana prije početka sezone, a neki poput Krovinovića kad je sezona već počela. Jasno je da će Gustafssonu trebati i prostora i vremena za upoznavanje igrača i uigravanje momčadi ali i za podizanje njenih ukupnih kapaciteta.
Ne treba biti nogometni stručnjak da bi se vidjelo kako je Hajduk u prvih 60 minuta ne samo parirao Osijeku, nego i dominirao, kao i da je nakon toga počeo padati. Kako zbog manjka snage, tako i zbog toga što Gustafssonove zamjene nisu unijele prijeko potrebnu svježinu i dodatnu energiju, kao što je to o svojih zamjena dobio Bjelica.
Sve to nas vraća na priču kakvih smo u zadnjih 10-15 godina odslušali i odgledali više puta, priču iz koje očito nisu ništa naučili, a to je da se momčad ne skuplja i uigrava par dana prije početka prvenstva, ili do kraja prijelaznog roka, nego puno ranije. Jasno da kapitalce poput Krovinovića nije moguće dovesti na početku prijelaznog roka, no veći dio momčadi morao bi se slagati planski i na duži rok, kako bi ih se moglo pripremiti i uigrati.
Ova momčad Hajduka je kompletno redizajnirana, s puno novih igrača, novi je i trener, i treba im i strpljenja i vremena i podrške. Za razliku od nekih ranijih momčadi, ova je nakrcana kvalitetom i iskustvom, što se vidi i iz prikazanoga na terenu, i sigurno će rasti iz kola u kolo. Samo da im, kao i mnogo puta u proteklim sezonama, vodeće momčadi na vrhu ljestvice u međuvremenu ne odmaknu na nedostižnu razliku...