Biti navijač Millwalla, drugoligaša iz Londona, znači biti huligan. Tako nekako ispada, Millwallovi navijači oduvijek su na lošem glasu. Tučnjave, razbijanje, sukobi s protivničkim navijačima i policijom, to je uvijek bila njihova svakodnevnica. Nije im lako posljednjih godina, otkakao su zakon Margaret Thatcher 'obuzdali' navijače. No kada je s druge strane omraženi neprijatelj West Ham, ni tri Thatcherice ne bi spasile londonske ulice.
"Noć engleskog srama", jedan je od naslova u engleskim novinama nakon ogleda Millwalla i West Hama u Liga kupu. Dobili su 'hameri' utakmicu 3-1, ali njihovi navijači nisu nimalo zaostajali za fanovima Milwalla. Ulazili su u teren dvaput tijekom utakmice, a vrijeme prije i poslije ogleda iskoristili su za tučnjavu s navijačima Millwalla. Ulice oko stadiona izgledale su kao ratno poprište, Englezi su šokirani divljaštvom navijača. Između ostalih, na 'engleske Brinje' osvrnuo se i Harry Redknapp, koji uz treniranje Tottenhama usporedno piše i kolumnu za The Sun.
"Ne volim tako nešto ni reći, ali bojim se da je jedino rješenje u budućnosti ne dozvoliti da ova dva kluba zaigraju međusobno. Ako ih ždrijeb spoji, treba kuglice vratiti u bubanj i izvlačiti ponovno", piše Redknapp. Naravno, uvijek postoji mogućnost da dva kluba budu u istom rangu natjecanja. I što onda? Ima Harry i za to rješenje.
"Ako budu u istoj ligi, njihove bi se utakmice trebale igrati iza zatvorenih vrata. To je jedini način da ne bude novih žrtava", misli trener Spursa. A što bi Englezi rekli da se navijači krvoločno mlate stolicama i stolovima čak i ako se slučajno sretnu na autocesti? To je njima nezamislivo, a kod nas se i to događa...