Ne, Mario Hezonja nije mislio ozbiljno, Mario Hezonja uopće nije mislio ozbiljno. Mario Hezonja na svoj se način, ne posve promišljen zbog teme i povijesti koju ima s njom te u kojem mnogi nisu osjetili da tu nije bilo ništa više od sarkazma - i nije im uopće za zamjeriti - samo narugao "pravim razlozima" zbog kojih je zadnji put dres hrvatske reprezentacije nosio na Olimpijskim igrama u Riju. A bilo je to 2016. godine.
POGLEDAJTE VIDEO: Mladi navijač Hezonje
I Veljko Mršić konačno mu je zalupio vratima. I ne, nije ova Hezonjina zaigranost - za koju je morao znati da bi baš ovako mogla eruptirati jer njegova reprezentativna pozadina puna je osjetljivog materijala kojima je dovoljna samo ovakva iskra - bila kap koja je prelila čašu jer Mršić (valjda) zna da je ovo bila samo zaje*ancija. Ali izbornik, a sve je počelo i prije njega, akumulirao je Hezonjine "prekršaje" i, eto, nakon jedne benigne objave, jedne benigne šale Mršić je prelomio i za javnost. Jer u sebi već jest i prije.
Dok je on na klupi, Hezonja neće igrati za Hrvatsku.
Izbornikova odluka, jasna i glasna. Suprotne Hezonjinima koji se godinama nikome ne javlja na telefon. Anzuloviću, Mršiću, Vrankoviću, Rađi. Ljuteći sve oko sebe. Pa i, dok ne čujemo Hezonjinu stranu priče - ako ikad - radeći budale od izbornika koji u njegov socijalni oklop nisu mogli ući i koji su o njegovim planovima s reprezentacijom razgovarali s njegovim agentom (!). Ili, možda ovo zvuči još bolje...
- On je preko svoje majke poručio da neće doći u reprezentaciju - kazao je Stojko Vranković u ljeto 2018. godine, one u kojem smo izgubili od, recimo, Rumunjske u Zadru.
Bilo je to u veljači. Tada Dubrovčanin, kao i ostali naši NBA igrači, nije bio slobodan. Ali, kada već nije u lipnju jer nije imao klub, bio je u rujnu. Mogao je doći da je htio. Međutim, njega nije bilo.
Mario Hezonja, koji je u reprezentaciju ušao 2014. i nikad joj nije dao išta pamtljivo zbog čega bi bilo tko žalio za njim, nije igrao ni na Eurobasketu 2017. godine. Razlog? Ozljeda. Koju je javnosti otkrio tamo negdje sredinom kolovoza, četiri mjeseca nakon što je za jedan turski medij najavio da neće provesti ljeto s Hrvatskom. Tada je razlog bio ljetni rad na sebi...
- Nisam u mogućnosti odgovoriti na sve što zahtijevaju pripreme, a nisam jer već duže vrijeme imam problem s tetivom. Tijekom sezone je to već bio problem. Mislio sam kako će proći, ali nije. Zbog toga ne mogu raditi sve što bih želio. Glupost je reći da bih se odmarao, glupost! Kad sam se ja to odmarao? Meni nikad nije bio problem ljeti igrati za reprezentativne selekcije.
Mario Hezonja ne govori za hrvatske medije iz samo sebi jasnih razloga i ovo su bile jedne od rijetkih rečenica. Recimo, na Eurobasketu 2015. u Hrvatskoj, nakon pobjede nad Slovencima, svoje je emocije uobličio ovako:
- Čast mi je što mogu predstavljati svoju zemlju. Mnogi su ginuli za ovaj dres, moj ujak je poginuo da ja danas mogu igrati za Hrvatsku. Nije ovo klub. Poseban je osjećaj igrati za reprezentaciju, za cijelu moju obitelj.
Treba li Mario Hezonja Hrvatskoj? Treba. Ne lažimo se. Jer Hrvatska je siromašna bekovima, šuterima, igračima njegovih karakteristika koji je u NBA ligi igrao sve pozicije, od jedan do pet, i u tom lutanju ostao na marginama s kojih je iskakao tek rijetkim bljeskovima. Može li Hrvatska bez Marija Hezonje? Može. A može jer se, otkako ga je 2015. godine kao petog na draftu uzeo Orlando, Hezonja nije pretvorio u NBA kvalitetu. U čemu mu reprezentacija nije mogla odmoći. Pa je prošle sezone prihvatio minimalac u Portlandu u kojem je bio na prosjeku od 4,8 koša za 16 i pol minuta.
Mario Hezonja i dalje će s 25 godina, bez reprezentacije, pokušavati u NBA-u. Iako je s njim koketirala Barcelona, koja ga je uzela kao 17-godišnjeg klinca, pa Panathinaikos, klubovi koji bi Hezonjinu ulogu na terenu pretvorili u puno više od same uloge statista od koje je tek malo veću imao u zadnjoj sezoni u Orlandu (9,6 koševa za 22 minute) i jedinoj u New Yorku (8,8 za 20,6 minuta). Ali, Hezonja zna najbolje zašto mu je u najboljim godinama dovoljno 15 minuta po utakmici, zašto mu ne treba reprezentacija i zašto se ne javlja nikome iz HKS-a. Valjda ćemo i mi jednog dana doznati od njega...