Mislim da ćemo s ovim mlađima u reprezentaciji, uz Darija i mene, biti prava ekipa, ali prava ekipa nije na papiru, već na terenu. Tamo se moramo pokazati, a do sada nismo pokazali ništa. Čudno je to, stalno se događaju neke nesuglasice unutar ekipe, nije dobar osjećaj, rekao je Mario Hezonja u ekskluzivnom intervjuu za Sportklub, na čijem programu možete pratiti prijenose utakmica NBA lige.

- Ne bojim se kada je riječ o budućnosti reprezentacije, vjerujem da će doći rezultat, ali moramo graditi momčadski duh. Sumnjam da će netko od starijih ponovno zaigrati, sve ostaje na nama mlađima - Dario, Bojan i ja smo najstariji, tako da vjerujem u našu kvalitetu - rekao je 203 centimetra visoki košarkaš Orlando Magica, koji ove sezone u prosjeku zabija devet koševa po utakmici i igra jako dobro.

Hezonja priča kao da je njegov dolazak u reprezentaciji za dvije ključne utakmice, Italiju i Rumunjsku u gostima, gotova stvar i to je napokon dobra vijest za uzdrmanu hrvatsku košarkašku reprezentaciju. S Hezonjom i Šarićem, Bogdanovićem, Benderom u sastavu računajte na pobjedu minimalno 30 razlike u Rumunjskoj, a i u Italiji će Hrvatska biti veliki favorit.

- Sa svima sam u kontaktu, s Bojanom i Bogdanom, Dariom, Zupcem, Benderom. Međusobno dijelimo savjete, svatko ima neko iskustvo, naravno da nas mlađe zanima i mišljenje onih starijih poput Bojana. Lijep je osjećaj, prije je bilo po pet ili šest Europljana, a sada nas ima mnogo. To je odlično za cijeli sport u regiji - kaže 23-godišnji Dubrovčanin, koji prošlog ljeta nije igrao za reprezentaciju zbog ozljede koljena koju je morao zaliječiti.

Prošla godina bila je užasna za peti pick drafta 2015. godine. Brojke su mu padale, minutaža u igri isto pa Orlando nije ni ponudio novi ugovor, a onda se dogodio veliki preokret. Hezonja krade lopte, zakucava, zabija trice... Svaku drugu večer zabije 15 ili više koševa. Opet je onaj stari. Proigrao je.

- Čitavo vrijeme sam trenirao, nije bilo većih problema, sumnji da nisam radio na igri. Jednostavno, pola momčadi se ozlijedilo, dobio sam priliku i stvari su se posložile. Od tada igram dobro i držim formu. I dalje sam najmlađi u momčadi, zato u većini slučajeva nisam niti igrao. Naš trener više radi sa starijim igračima u momčadi, traži pobjede, ali nakon nekoliko lošijih rezultata, uz ozljede, pojavila se prilika i za mene. Kada sam ušao, uhvatio ritam, stvari su počele biti nešto prirodnije, sve se poklopilo - kaže Mario.

- I u utakmicama kada nisam igrao, nisam se žalio, nastavio sam raditi na svojoj igri i čekati priliku - dođem prvi, odlazim posljednji iz dvorane, tamo najviše boravim. To nikada nije bio problem, ali na terenu je drugačije, sve se svodi na ritam i minutažu, sa 35-40 minuta lakše je nositi se nego s 15.