Bio sam na Svjetskom prvenstvu i pogledao većinu utakmica, prije svega sam htio gledati Srbiju i Hrvatsku, rekao je Dejan Savićević (56), bivši crnogorski as, koji je s Crvenom zvezdom i Milanom bio europski prvak, a igrao je i za Budućnost i bečki Rapid.
Već je 19 godina predsjednik Crnogorskog nogometnog saveza, a gostovao je u Sportlightu te govorio o "vatrenima":
- Hrvatska je imala sreću, što vam treba za velik rezultat. I jedan mi je igrač rekao 'Što misli Hrvatska, s dva udarca i dva gola u tri utakmice igrati finale SP-a?!' Imala je dobar vezni red, što se znalo i prije početka SP-a. Ali i ono što mi je rekao Boban prije SP-a, da joj nedostaje prva špica tipa Mandžukića, jer Petković i Livaja nisu igrači tog nivoa da budu prevaga. I falio je jedan bočni igrač profila Rebića, koji odbija igrati za reprezentaciju valjda dok je Dalić izbornik - analizirao je Savićević i nastavio:
Srbija je fizički bila u rasulu
- Hrvati su na ta dva mjesta imali problema, što se vidjelo, ali su imali dosta dobru ekipu. I sreće, u 80 i nekoj minuti zabili su Brazilu (Petković je zabio u 118. minuti, nap. a.), igrali su i držali loptu, nisu bili potčinjeni, pod pritiskom, ali su imali dosta sreće.
U desetak minuta analize "vatrenih" u Katru, četiri je puta rekao kako je Hrvatska imala sreće! Ali je i naglasio:
- Vezni red Modrić, Kovačić i Brozović dominirao je u sredini i Hrvatska je napravila velik uspjeh, pogotovo na zadnjoj utakmici protiv Alžira (opet se zabunio, mislio je na Maroko, nap. a.) su zasluženo pobijedili i osvojili treće mjesto. Hrvati su se na zadnja dva SP-a vratili u vrh svjetskog nogometa nakon 1998. A Srbija nije imala sreće, bila je fizički u totalnom rasulu. Čudilo me i ponašanje četiri-pet igrača koji su protiv Kameruna govorili da ne mogu igrati i tražili zamjenu, a četiri dana kasnije protiv Švicarske svi mogu. Hrvatska je, za razliku od ostalih država iz regije, napravila kult reprezentacije.
Gvardiol bi, da je Englez, vrijedio 300 milijuna eura
Potom je još detaljnije analizirao našu reprezentaciju:
- Ima dobre igrače, po četvoricu-petoricu koji su zadnjih godina na vrhunskom nivou, dosta su i promijenili reprezentaciju od 2018., nema više Subašića, Mandžukića, Rakitića, Ćorluke..., a pojavili su se opet dobri igrači. I taj golman (Livaković, nap. a.) i desni bek (Juranović, nap. a.) i ovaj dečko Gvardiol, koji bi, da je Englez, vrijedio 300 milijuna eura. Kako i zašto se pojavljuju ne znam, ali uz stare asove Modrića, Brozovića, Perišića, Kovačić će narednih godina biti okosnica tima jer Modrić ima 37 godina...
Otkrio je kako je od prijatelja iz HNS-a doznao da su dva asa mogla zaigrati za Hrvatsku.
Ne mogu vjerovati da Hrvatska nema kamp
- Razgovarao sam u Katru s ljudima iz hrvatskog saveza i kažem im kakvu biste te reprezentaciju imali da ste uspjeli dobiti Pulišića, koji je Hrvat i bilo je šansi da igra za Hrvatsku. A oni mi kažu da su imali šansu dobiti Olma. S ta dva igrača bi i za pet, šest, osam godina bili i dalje u vrhu.
Zna i kako Hrvatska muku muči s nogometnom infrastrukturom.
- Netko od Hrvata se našalio nakon priča kako će Hrvatska sad ulagati, napraviti novi najprije manji stadion, potom i veliki za 40 ili 50 tisuća mjesta i još stadiona u drugim gradovima, a on je kazao 'Ne treba ništa, neka sve ostane kako je jer otkad je Hrvatska napravila dvorane i poboljšala uvjete, košarke nema nigdje! Nek' ostane kako je, a mi da i dalje imamo uspjehe Dinama i reprezentacije'. Imam informacije preko Bobana da će krenuti u realizaciju trening kampa, što je mene iznenadilo da Hrvatska još nema. Ali, bolja infrastruktura ne znači i bolje rezultate.
Messi je više šetao nego trčao
Iznenadilo ga je zlato Argentine.
- Messi je u nekim utakmicama više šetao nego trčao, ali uvijek je dao doprinos i poveo ekipu te je rastao kroz utakmice. Što me iznenadilo.
Osvrnuo se i na Uefu i predsjednika Aleksandera Čeferina:
- Kod Johanssona se pitalo Skandinavce, oni i Englezi i Nijemci donosili su najvažnije odluke. Platini je unio nogometni šmek u Uefu, imao je otvoreniji, transparentniji, bliži, humaniji odnos s ostalim savezima. Njega su i postavile države bivših Jugoslavije i SSSR-a i pobijedio je za jedan glas. I kad je nesretno morao otići s pozicije, opet je naš kandidat, Čeferin, pobijedio. I Zoran Laković je važan u Uefi, imamo povoljniju situaciju pa možemo ubrzati neke stvari. Nekad smo mjesecima čekali odgovor na mail pa drugim putevima dolazite do odgovor na molbe, sad je izravna komunikacija oko infrastrukture i ostaloga, na osobnoj razini, puno ubrza administraciju - rekao je pa nastavio:
Bili smo protiv Miloševića, a kaznili su nas
- Drago mi je da je Čeferin zauzeo čvrst stav protiv Superlige. Možda opet krene kampanja za pokretanje, ali tu je presudna engleska liga, koja je najjača na svijetu, a Premier liga u pravilniku ima stavku da njezini klubovi ne smiju igrati ništa osim natjecanja pod ingerencijom FA, Fife i Uefe. I politika je podržala Uefu. Ma bilo bi dosadno stalno gledati utakmice, recimo, Reala i Bayerna. A onda vidiš unutra Tottenham. Pa što je Tottenham osvojio?! Prije 20 godina tu bi bili Werder i Porto... Ovo, Liga prvaka i ostala natjecanja s protočnošću, je najpošteniji način.
Nedavno je u intervjuu za Gazzetu dello Sport pozvao Fifu i Uefu da ukinu sankcije ruskim i bjeloruskim nogometašima.
- Na moju žalost, osjetio sam na svojoj koži što znače sankcije Fife i Uefe sportašima jer moja je generacija izgubila tri velika natjecanja na kojima smo svi mogli dati najviše: 1992., '94. i' 96. I sad opet nogometašima i sportašima iz Rusije rade isto. Ni većina suigrača ni ja nismo bili privrženi politici Slobodana Miloševića, čak i njegov prezimenjak Savo igrao je utakmice protiv Miloševića, a kaznili su nas. Iako Fifin statut kaže da treba odvajati sport od politike, politika je ključni igrač u svim tim odlukama, pa i ovoj. Žao mi je sportaša Rusije. U Siriji je isto rat i problematičan politički sustav, a reprezentacija im normalno igra.
Rijkaard veseo, Gullit pun sebe, Van Basten povučen
Na kraju se prisjetio i vremena kad je igrao u najjačem Milanu u povijesti. U vrijeme kad su klubovi smjeli imati na terenu samo trojicu stranih igrača, i on je 'čekao red' kao i Zvonimir Boban jer nezamjenjive zvijezde bili su Nizozemci Gullit, Rijkaard i Van Basten.
- Najotvoreniji je bio Rijkaard. Flegmatičan, raspoložen, uvijek nasmijan i već je odlučio da odlazi pa je nekako bio najnormalniji. Gullit je bio pun sebe, a Van Basten povučen, tih, svoj tip, ali korektan. Nije Capellu bilo lako odreći se nekoga od njih, a šansu dati meni, Bobanu ili Papinu. Niti je nama bilo lako prilagoditi se. Ali vidim se i danas s Nizozemcima, porazgovaramo na utakmicama...