U petak navečer Draženova je dvorana bila puna kao rijetko kad prijašnjih godina. Ma čak i desetljeće nije se okupilo toliko ljudi na košarkaškoj utakmici.
Vikend prije toga gorio je Zadar. Grad košarke dočekao je svoj prvi trofej nakon 12 godina. Nema veze što je (samo) Kup, nema veze što je i on došao u konkurenciji posrnule Cibone, Splita koji je već dotaknuo dno i polako se diže, te Šibenke, Hermes Analitice, Sonika, Pule... Nakon što je jedina u europskim okvirima ozbiljna momčad, Cedevita, otišla iz Hrvatske u Sloveniju.
Hrvatska ponovno slavi košarku, i to je najveća pobjeda.
Da, teško se malo starija generacija košarkoljubaca, koja je odrastala i stasala gledajući Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dina Rađu, Stojka Vrankovića, Velimira Perasovića..., koja je slavila pobjede nad Rusijom, Španjolskom, Njemačkom, slavila svjetske medalje, koja je punila Draženov dom, Gripe i Jazine kada su ondje dolazili Real, Barcelona, Olympiakos, CSKA, Efes Pilsen... može samo tako prebaciti da slavi jedan Kup ili pobjede Hrvatske nad Švedskom i Nizozemskom.
Ali to je danas realnost. Pa ako već i nećemo mi, stariji, napraviti taj "switch", srećom došla je mlađa generacija obožavatelja basketa. Koja može i zna uživati u pobjedama Hrvatske, Zadra, Cibone, Splita..., protiv koga god.
A ljudi koji vode hrvatsku košarku (da, isti oni kojima smo se divili i zbog kojih smo ustajali u noći gledati NBA utakmice) također su pobjednici. Jer su prepoznali vlastitu pogrešku.
Hrvatska je ostala bez Svjetskog prvenstva prošle godine zbog kardinalne pogreške Vrankovića i Rađe, koji su se zaletjeli u isforsirano pomlađivanje reprezentacije, nepromišljeno podcijenivši kvalifikacije. Pa je u studenom 2017. Hrvatska na početku kvalifikacija za lanjski SP izgubila u Nizozemskoj 68-61, a u sastavu su bila samo petorica igrača koja su u ponedjeljak dobila iste te Nizozemce 69-59 (Mavra, Krušlin, Planinić, Bilan i Šakić). Izbornik je bio Ivica Skelin, a Ukić, Perić i društvo označeni su nepotrebnima. Kao i Simon.
Sada je izbornik Veljko Mršić, čovjek euroligaškog iskustva. S bolnim šamarima svojih prethodnika kao dovoljnim upozorenjem, ali i mudrijim čelnicima iza sebe. Koji su naučili na svojoj pogrešci. Sad je tu i Roko Ukić, a bio bi, da ga je klub pustio, i Kruno Simon. Koji nikad nisu bili ni upitni.
U tom kaosu Fibinih kvalifikacija, glupom nadjačavanju s Ulebom i Euroligom, s NBA ligom, borbi u kojoj godinama gubi, ispaštaju igrači, jedini je način složiti borbenu momčad, koja grize. Momčad sastavljenu dobrim dijelom od igrača koji će vrlo brzo pretrpjeti nepravdu: pola njih će kad dođe veliko natjecanje otpasti. Jer onda upadaju zvijezde, najbolji.
U tim su kvalifikacijama Hrvati prošli put bili ponajveće razočaranje, a sad su nakon dva kola (po)najbolja momčad.
Ne, nije to bilo ni nalik reprezentaciji kada su u njoj bili Dražen, Toni, Peras, Gira, Vujo, Babo... Zaboravite to. Danas Hrvatska ima najbolju obrambenu momčad Europe!
Mršićeva je družina primila 115 koševa u prva dva kola, što je najmanje u kvalifikacijama, prvi do nas su Grci sa 128 koševa.
Nadalje, nakon dva kola kvalifikacija za Eurobasket 2021. maksimalan učinak imaju Hrvatska, Grčka, Mađarska, Gruzija, Belgija, Italija i Izrael. A poraze su već upisali Njemačka, Francuska, Srbija, Slovenija, Litva, Rusija, Španjolska, Latvija, Turska...
I, da, ako se već pitate "koja mrtva Švedska i Nizozemska", sjetite se da su te obje momčadi pobijedile Tursku, papirnato prvog favorita skupine. Šveđani su Turcima utrpali 87 koševa, nama 56. Nizozemci njima 72, nama 59.
- Čestitam, stvarno imamo sjajnu obranu - javio se Mršiću porukom iz SAD-a Bojan Bogdanović, a izbornik mu je odgovorio:
- A kad ti dođeš, imat ćemo i sjajan napad.
Hrvatski će košarkaši gotovo sigurno na EP iduće godine, a u lipnju će se, u jačem sastavu, boriti i za Olimpijske igre. U Splitu će sigurno imati snažnu podršku, Hrvati su pokazali da vole košarku. I 20 godina nakon što na parketu više nisu Dražen i Toni, imamo dečke koji znaju igrati. I zbog njih se radujemo.