Nije bilo Pere, nije bilo ni Ivana, ali neke navike ostaju. Dobre navike, navike pobjeđivanja. Pala je i Francuska, možda ne u najjačem sastavu, ali Karabatića i društvo je uvijek posebno slatko pobijediti. I zapjevati...
- Kao da je morska vila... - još jednom je dvorana pjevala zajedno s našim rukometašima. Ovoga puta u naslovnim ulogama bile su neke druge face, ali pjevali su svi. Kapetan Pero je predvodio, bio je tu i Ivano, ali i ostatak društva. Među njima i junak dana, odlični Venio Losert. Obranio je 14 lopti, a netko je odlučio ručni sat dati Igoru Voriju. I to stoji, Vori je zabio osam od osam, standardno briljantan. I vrlo realan. Uzeo je sat, okrenuo se i odnio ga - Losertu. Ovaj ga je uzeo u ruke, zagrlio našeg diva i nasmijao se. Takvi su oni ovih dana, puno se smiju, to je valjda recept.
Fernandez i Omeyer nisu ulazili kod Francuza, Alilović uz dvojac izostavljenih kod nas. I tu Francuzi nisu imali šanse. Marko Kopljar na desnom vanjskom, Josip Valčić s lijepom minutažom, gotovo zaboravljeni Šprem na krilu. Svi na razini, jedino Kopljar nešto slabiji, ali dovoljno za osmu pobjedu iz osam utakmica.
U polufinalu idemo na Poljsku, oni su sljedeći koji će osjetiti kako je boriti se protiv jedne velike momčadi koja igra na krilima 15.000 navijača. Nitko se dosad nije mogao oduprijeti, neće ni oni.