Nisam bio zadovoljan financijskim uvjetima u Hrvatskoj, plaća nije bila dobra, a nisam htio biti roditeljima na grbači. Tražio sam opcije i pojavila se ideja o odlasku u SAD. Poslao sam treneru na sveučilištu svoj video i životopis, javili su mi se za dva dana i eto, sad sam tu, počeo je svoju priču Matej Deković (23), jedini Hrvat u MLS-u.

Tata mu je iz okolice Zadra, a u karijeri je nastupao za Rudeš, HAŠK i Slaven Belupo. Prije tri godine otišao je u Ameriku jer u Hrvatskoj za njega nije bilo budućnosti. A za sve je "kriv" tata:

- Radi u američkoj firmi i bio je na nekoj edukaciji u Charlotteu. Točno u to vrijeme u gradu se igralo neko finale i grad je disao za nogomet. Kad se vratio s puta ispričao mi je kako je tamo i odlučio sam pokušati. Eto, super je ispalo. Nakon tri godine na fakultetu na draftu me uzeo Chicago Fire. Igram na poziciji lijevog beka, a po potrebi i stopera.

Osim nogometom, Matej je oduševljen i drugim brojnim mogućnostima koje Amerika nudi.

- U Hrvatskoj sam morao završiti zadnji razred ekonomske preko dopisne škole, a ovdje sam uredno izvršavao obaveze na fakultetu i igrao nogomet. Iskreno, meni je u prvom planu bio nogomet, ali odlično je kad uz to možete steći obrazovanje.

Upravo u tome vidi najveću razliku...

- Moj prijatelj s fakulteta je gadno nastradao u jednom dvoboju, otišlo mu je koljeno, ali sad ide raditi u banku jer ima završen fakultet. Kako meni idu jezici odlučio sam se za studij 'International studies'. Još me pet ispita dijeli od diplome. Mislim da smo povukli krive stvari sa zapada mi u Hrvatskoj, razne fast-foodove i slično, a one bolje stvari nismo.

Kad je stigao u Ameriku prije tri godine naišao je na jedan problem.

- Nešto je bilo poteškoća s birokracijom i nisam mogao igrati prva četiri mjeseca. A kad sam stigao na prvi trening sve mi je bilo novo. Amerikanci sve mjere, zna se koliko je tko pretrčao na treningu, zna se koliko je tko umoran. Razlika u odnosu na Europu je to što oni odgajaju atletski izvrsne sportaše. Na tome je naglasak, tempo je vrlo visok i nema stajanja. 

Od nogometa se u SAD-u itekako da živjeti.

- Ono što se dogovoriš, to i dobiješ. Nema nikakvih financijskih problema i živim vrlo pristojno. Imam ugovor na tri godine (1+1+1) i sretan sam ovdje. O odlasku u Europu ne razmišljam.

Tribine su pune, a posebno ga je razveselio jedan detalj s prošlog kola HNL-a.

- Ima i nešto pirotehnike, ali ne kao U Europi. Uvijek igramo pred punim tribinama što je izvrstan osjećaj. Gledam HNL kad mogu, gledao sam sad utakmicu Dinamo-Cibalia, Osijek-Hajduk... Baš mi je lijepo bilo vidjeti onog dečka na ogradi.

Na pitanje o penalu za Dinamo diplomatski je odgovorio.

- Mi ne smijemo komentirati sudačke odluke. To se ovdje ne radi javno. Imamo osobu koja nas podučava o odnosima s javnošću.

Iako prati naš nogomet, u utrci za prvaka nema svog favorita: 

- Iskreno, volim nogomet, ali nije da navijam za neki klub. Najdraži mi je nekako Slaven Belupo, tamo mi je bilo lijepo.

Od velikana u MLS-u najviše se veseli dvoboju protiv Kake.

- Dok sam ja odrastao, on je bio najbolji, upoznao sam Giovinca i popričali smo...

Iako je u Chicagu lijepo, neke stvari mu nedostaju.

- Obitelj, prijatelji, ali i kava! Ovdje je to skroz drugačije, nemaju tu kulturu, a i kava nije nešto. Dobiješ malo kave, onda neki šlag, vrhnje... Dobra stvar je da mogu gledati NBA. Čak sam i bio na nekoliko utakmica, a dok sam bio u Hrvatskoj morao sam se buditi u tri ujutro - završio je kroz smijeh Deković.