Nakon Benfice - Liverpool. U manje od tjedan dana još jedan europski velikan stiže u Zagreb. U utorak u 15 sati Dinamo i Liverpool igraju osminu finala Lige prvaka mladih.
Igra se samo jedna utakmica, pomoćni teren maksimirskog stadiona Hitrec-Kacijan bit će krcat, ne samo navijačima, gurat će se i tražiti najbolje mjesto i skauti europskih velikana jer Dinamo i Liverpool pokazat će ono najbolje što imaju.
Dinamove juniore vodi Igor Jovićević (45), koji je bio Dinamovo čudo od djeteta, jedan od najtalentiranijih nogometaša Hrvatske kojeg je Real doveo kao 17-godišnjaka i za kojeg je Zvone Boban govorio da je bolji nego što je on bio.
Del Bosque mi je rekao: 'Pratim te dvije godine'
No ozljede i pehovi spriječili su ga da ostvari puni potencijal. Tadašnji direktor Reala Ramon Martinez stavio ga je na listu pet najvećih mladih igrača koji su došli na Santiago Bernabeu. Bilo je to 1991. godine.
- Bio sam s mladom momčadi Dinama na turniru u Veroni. Real je odsjeo u istom hotelu i na ulazu sam sreo Radomira Antića. Pozvali su me u Madrid, u dvije utakmice zabio sam pet komada i ugovor je bio na stolu. Vicente del Bosque bio je direktor omladinske škole Reala. Dao mi je ruku i rekao:
'Ti si na mom popisu već dvije godine. Dobro došao'.
Slomilo me kad sam vidio klauzulu
Realovu drugu momčad tada je vodio Rafa Benitez, a Jovićević je igrao s Raulom, Gutijem, Esnaiderom, Urzaizom...
No nastup za prvu momčad nije dočekao.
- Bio sam mlad i nisam znao što se događa. Uvijek su me zvali za prijateljske utakmice, ali kad su došle službene, ništa. I onda sam saznao da sam u ugovoru imao klauzulu prema kojoj su mi morali platiti 1,8 milijuna dolara čim zaigram za prvu momčad. To me slomilo - rekao je Jovićević.
Ubrzo ga je slomilo, doslovno.
- Igrao sam za mladu reprezentaciju 1995. godine u Kijevu protiv Ukrajine. Butina, Rapaić, Vugrinec... A meni u 13. minuti odu ligamenti. Nisam mogao stajati tri godine. Prošao sam pakao. Operirao me Alfonso del Corral, bivši košarkaš Reala, koji je igrao protiv Dražena Petrovića. Na stolu smo bili Alfonso, Vasquez i ja. Njima dvojici je uspjela operacija, meni nije.
Oporavio se, ali nikad nije bio onaj stari. Otišao je u Brazil gdje je igrao s Maurom Silvom, Juliom Cesarom, Carecom...
Jednu stvar ne može prežaliti, igranje u prvoj i jedinoj ljubavi - Dinamu. Umalo mu se to ostvarilo 1997. godine.
Čekao je dogovor sa sportskim direktorom Ivanom Bedijem. Nisu pronašli zajednički jezik.
Ševčenko i ja školski prijatelji
Prestao je igrao u 32. godini, kad su ligamenti otišli i četvrti put. I prebacio se u trenerske vode.
Ispit za trenersku licenciju u Nyonu polagao je zajedno s Andrijem Ševčenkom.
- Barca je gostovala u Parizu, a mi smo morali, na temelju loših i dobrih strana PSG-a, pripremiti igru Barce. Ševčenko i ja smo bili na terenu, obojica smo imali zviždaljku, ali je on cijelo vrijeme zviždao, svi su slušali njega. Ispalo je kao da sam pomoćni trener. A bio nam je zajednički ispit - prisjetio se kroz smijeh polaganja ispita Igor Jovićević.
U Ukrajini je dvije godine bio trener Karpata, izabran je i za trenera mjeseca.
- Ševčenka sam upoznao 1995. kad smo igrali za mlade repke. Dobili smo ih u Zaprešiću 1-0, igrali su on, Rebrov, Šovkovski, Holovko... Kasnije smo zajedno polagali za trenera. Kad smo položili, pljeskalo nam je 300 ljudi iz Uefe. Kakav je bio učenik? A reći ću da nije baš učio iz skripta i bilježnica, uvijek bi nešto improvizirao.
- Rekao mi je da mu je trenerski uzor bio Valerij Lobanovski, kasnije Ancelotti i Mourinho. Njih trojica su ga definirali kao trenera. Zajedno smo učili šest semestara. Izlazili smo zajedno na večere, utakmice, druženja...
Nije dobio šansu u Dinamu kao igrač, ali dobio ju je kao trener. Sad vodi mlade snage na povijesnom putu u borbi za titulu.