Kakva mašina, reklo bi se u nogometnom žargonu!

Igor Prijić već nekoliko sezona uspješno nastupa za hrvatskog trećeligaša Vinogradar, a u godinu i pol dana utrpao je 69 komada. Samo ove sezone zabio je 26 golova, što za nogom nije pošlo ni nekim klubovima ukupno.

Čujete li da je Vinogradar pobijedio, možete bez problema zaraditi kavu ili ručak kladeći se na strijelca. Od 54 gola, čak 26 zabio je Prija. Rođen je u Osijeku, gradu i klubu koji je dao neke od najboljih napadača, kao što su Goran Vlaović, Igor Cvitanović, Davor Šuker, Robert Špehar, Petar Krpan... Svi su oni vezani uz Osijek, na ovaj ili onaj način. U Osijeku je počeo i Prijić.

Poput najvećih

- Igrao sam s Domagojom Vidom, od najranijih dana pa sve do seniora. Zajedno smo prošli sve uzraste. On je uvijek bio veseljak, ‘luda glava’ u pozitivnom smislu. Stvarno je odličan dečko i odličan igrač što je sada i pokazao svima - kaže Prijić. 

U posljednju sezonu i pol Prijić je zabio nestvarnih 69 golova, više nego Ronaldo i Messi. 

- Zabio sam još četiri u Kupu, ali mi ih nisu upisali. Kad su pitali tko je zabio, samo sam odmahnuo rukom.

Naravno, Messi i Ronaldo zabijaju u najvećim klubovima, Prijić je ipak treća liga. No, složit ćete se, zabiti 69 golova doista je fascinantan podatak. 

Nitko u svim hrvatskim nogometnim ligama, od one najniže, pa sve do Prve HNL nije zabio ni približno. Da je kojim slučajem plaćen po golovima, živio bi kao Rockefeller.

- Nije ni ovako loše. Može se zaraditi u trećoj ligi, taman koliko mi treba za život.

U Osijeku bez novca

U nogometu je iskusio obje strane, dobre i loše. One najbolje bile su dok je igrao za U-19 reprezentaciju Hrvatske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. i zabio gol protiv Njemačke. Nije to bila bezvezna Njemačka.

- Ma kakvi, igrali su braća Bender. Lars i Sven danas igraju za Bayer Leverkusen. Igrao je i Choupo Moting, koji igra za PSG. Za Hrvatsku je igrao Domagoj Vida, Josip Pivarić... Bili smo odlična generacija.

U to vrijeme Osijek nije bio ni približno kao danas. Financijski, naravno. Bilo je to krajem 2000.-ih, kada plaće nisu bile redovne.

- Jednom sedam mjeseci nismo dobili plaću, bilo je to možda i najteže razdoblje. Srećom, bio sam kod roditelja, pa je nekako lakše. Uvijek imate gdje ručati, spavati. Znam da je bilo igrača koji su jedva spajali kraj s krajem, posuđivali novce. Danas je Osijek na vrhunskoj razini, uopće se ne može usporediti s onim iz mojeg perioda.

Najbrži hat-trick

Osim rekordnog broja golova, Prijić je vlasnik još jednog hrvatskog rekorda. Naime, zabio je najbrži hattrick na hrvatskim travnjacima. 

- Dok sam igrao za Segestu zabio sam tri gola za tri minute i 45 sekundi. Poslije te utakmice su mi rekli da nitko nikada u Hrvatskoj nije zabio tako brzo. Jesam li što dobio? Ma, kakvi. 

Nakon što je četiri godine igrao u Prvoj ligi, Prija je iskusio i niželigaške klubove. 

- U prvoj ligi se trenira dvaput dnevno, to je stroga profesionalnost, pazi se na svaku sitnicu, prehranu - kaže i nastavlja:

- U trećoj ligi je potpuno drugačiji način života, dosta igrača radi i igra nogomet. Kod nas u momčadi pet, šest igrača radi. Sad zamislite da se budite svako jutro u pet ili šest sati, radite od osam, da bi nakon toga jurili na trening. I tako svaki dan. Nije to lako. U prvoj ligi toga nema.

Inozemne ponude

Karijera mu je mogla biti i bolja, no zaustavila ga je lom ruke. Iako je imao egzotičnih ponuda cijelu karijeru je u Hrvatskoj.

- Zvali su me iz Malezije i Singapura, no nisam se uspio dogovoriti. Nije sad to bio neki veliki novac, a morao sam odlučiti u jednom danu. Znate, nije to da skoknem do Splita ili Zadra. Zvali su me i iz Kopra, sve smo dogovorili, no kad sam došao ponudili su mi 70 posto manju plaću. Sam sam, nemam menadžera, pa nije baš lako.

Eduardo da Silva, primjerice, pamti sve svoje golove. Pitate li ga za bilo koji gol, bivši reprezentativac Hrvatske opisat će vam ga točno u detalje.

- Znao sam ih i ja do prije godinu dana. Sada ih je previše, tko će to pamtiti - duhovito je zaključio Prijić.