Listate novine i redom čitate: Ronaldo u Juventus, Hazard u Real, Sammir u Dinamo... Bombe nad bombama koje ipak, priznajmo si, brzo dosade. I u moru svega nađete informaciju da bi Saša Šest iz Vukovara prešao u svoju Cibaliju!

E, to već nešto, romantika na najjače.

Cibalia je danas trećeligaš okrenut domaćim snagama. U najtežim vremenima po klub, netom prije stotog rođendana, Vinkovčani se uz pomoć nekadašnjih igrača pokušavaju osoviti na noge. 

Takvu ideju propagira stožer predvođen jednim od klupskih 'viteza', Petrom Tomićem. Upravo je on došao na ideju da popularni Šele navuče 'nebeskoplavu' majicu.

- Zvao me Cibalijin trener Petar Tomić kako bi ispitao situaciju oko mog dolaska pa smo se i dogovorili. Priznajem, volio bih odigrati barem tu zadnju svoju sezonu da se oprostim u dresu kluba gdje sam i započeo svoj nogometni put - govori Saša.

U karijeri je promijenio 11 klubova, iza njega je golemo iskustvo i brojna poznanstva. 

- Često se čujem s Romanom Obilinovićem, to je baš korektan, pravi momak - počeo je Saša nakon čega smo ga prekinuli s idejom o potencijalnom napadačkom tandemu Šest - Obilinović. Eto, u dresu Cibalije.

- Ha, ha, pa Romano bi bio pojačanje gdje god da dođe! Zna igrati, godinama je bio najbolji igrač u drugoj ligi, gdje god je bio, zabijao je - sipa Šele o svom dobrom prijatelju pa nastavlja u šaljivom tonu:

- Ako je on 80 posto spreman, ja sam 50 posto, ha, ha!

Žoržove nogometne majstorije nisu jedine kojima se divi.

- Igrao sam s Mikijem Rapajićem u Trogiru prije devet, deset godina. On je osoba kakve nema! Ponaša se kao da on nije veliki Miki, dok smo igrali zajedno, bio je na nivou svih igrača. Kao da sam ja Miki Rapaić, a ne on... Strašan je, a kakav je bio igrač, o tome nema potrebe govoriti, to svi znaju. Kad sam išao na probu u Belgiju Miki je pričao da sam igrač za velike klubove, pod uvjetom da ostanem zdrav, ali ja nisam imao sreće s tim ozljedama.

HNL romantičari često se sjete Kamen Ingrada iz Velike, nekadašnjeg prvoligaša koji je svojevremeno držao i veliki Schalke u šakama.

- Boravak tamo bio mi je najdraži u karijeri. Imali smo vrhunske igrače i atmosferu čime se malo tko uopće mogao pohvaliti. I danas je većina nas u sjajnim odnosima, često se čujemo i ponekad vidimo - sa sjetom priča Šest koji je u Kamenu tada kao dvadesetogodišnjak nosio 'šesticu' na dresu. I od tog dana postao prava HNL ikona.

Zadnjih pet godina provodi u Vukovaru. U 27. godini nakon brojnih iskustava te raznih transfer kombinacija kroz Belgiju i Rusiju odlučio je prekinuti s profesionalnim nogometom.

Puna mi je kapa nomadskog života, rekao je tada kolegi iz Sportskih novosti.

- Gdje god dođeš svi ti nešto obećavaju. Kad zbrojim dugove raznih klubova prema meni dođem do cifre od 50 tisuća eura. Ma, gdje god pokušaš tu su neki 'tatini sinovi', a ja nikad nikog nisam imao iza sebe da me gura. I toga mi je došlo preko glave, odlučio sam da je dosta i da si nađem posao.

Kroz pet godina četiri puta je na kraće periode odlazio iz Grada heroja, no zbog posebne konekcije uvijek mu se vraćao.

- Prije pet godina stigla mi je ponuda Vukovara, da uz posao koji su mi našli i zaigram za njih.Tamo su financije u redu, ali uvjeti baš i nisu kakve je takav grad zaslužio. Vukovar bi trebao imati stadion na kojem bi bez problema mogla doći igrati mlada reprezentacija, da se nešto veće odvija u gradu. To je Grad Heroja, a reprezentacija kad dođe, mora trenirati u okolnim selima. To je žalosno - govori Saša.