Nakon 17 godina i one nezaboravne atenske bronce Marija Ančića i Ivana Ljubičića Hrvatska opet slavi olimpijsku tenisku medalju! Marinu Čiliću i Ivanu Dodigu u polufinalu turnira parova pridružio se i najbolji svjetski par, Nikola Mektić i Mate Pavić. Prevedeno, Hrvatska već sada ima osiguranu broncu. Jasno, izgube li eventualno oba naša para polufinale.
Međutim, kako igraju jedni i drugi u Tokiju, apsolutno vjerujemo u još dvije pobjede i senzacionalno hrvatsko finale! U zlato i srebro! Uh, kakav bi to spektakl bio...
Mektić i Pavić zbog svega ove godine mnogima su i bili prvi pik za finale, kada su prije dva dana preživjeli Talijane Sonega i Musettija, puno im je lakši zalogaj ispao domaći par McLachlan/Nishikori. Naši su majstori posao obavili dominantno, s dva puta po 6-3, za malo više od jednog sata, bez stresa koji su proživjeli prekjučer. Niti je McLachlan sama krema u parovima niti je Nishikori tenisač kakav je nekad bio... O parovima da ne govorimo.
- Imamo medalju, to je najvažnije. Onaj tko misli uzeti zlato, mora pobijediti oba hrvatska para, a to će biti jako, jako teško. Bilo je teško protiv Japanaca iako se rezultatski čini lako. Uspjeli smo "brejknuti" Nishikorija, nije da oni nisu imali šanse, ali smo opet bili dobri u zavšnicama, a to je nešto što nas kvalitetom izdvaja od ostalih parova - kazao je Pavić.
Za olimpijsku medalju splitsko-zagrebački tandem još treba dobiti i Amerikance Krajiceka/Sandgrena koji su izbacili Nijemce Struffa/Zvereva.
- Ja sam već jednom gubio od tog para iako možda na papiru ne izgledaju kao senzacionalan par. Znam da su jako dobri prijatelji, očito imaju kemiju i igraju dobro u Tokiju - izjavio je Mektić.
Nažalost, Ivan Dodig i Darija Jurak odmah su završili svoj nastup u mješovitim parovima. Rusi Rubljev i Pavljučenkova izborili su četvrtfinale s 5-7, 6-4, 11-9. Naši su od 5-9 stigli do 9-9, ali onda je Rubljev riješio stvar servisom i winnerom.
- Bio je to vrhunski meč, top nivo, i prezadovoljni smo. Marin i ja ne igramo puno, ali kad igramo, to je jako kvalitetno, pokazali smo to u Davis Cupu i ovdje - rekao je Ivan Dodig.
U Londonu su 2012. ispali u četvrtfinalu, sad su prošli tu stubu.
- To nam je drugi nastup na Igrama i baš smo na vrhunskoj razini i uživamo. I kad smo gubili, bili smo uporni - govorio je Dodig i nastavio:
- Blizu smo ostvarenja sna, onoga za što smo radil u karijeri. Skoro sve smo osvojili, još je ostala ova medalja.
Najavio je polufinale:
- Marin mi je kum, rod, kao braća smo, uživamo! Suparnici u polufinalu? Pobjeđivao sam i gubio od njih, dobri su, serveri, bit će bitan retern i morat ćemo vrhunski igrati. Ovdje su dobili drugi par u svijetu.
Njega je nakon pobjede u muškom paru čekao i meč osmine finala mješovitih parova. I ondje je bio blizu pobjede, ali su on i Darija Jurak ipak izgubili od Rusa Pavljučenkove i Rubljeva 7-5, 4-6, 9-11.
Marin Čilić puno slabije poznaje iduće suparnike, ni protiv jenog od njih nikad nije igrao.
- Treba dobiti još jedan meč, nadamo se onaj u polufinalu. Britanci su bili apsolutno nevjerojatan par, fantastično su igrali set i pol, bez greške, iako smo i mi jako dobro igrali taj set i pol, ali oni su bili bolji. Srećom, dobili smo mini šansu, iskoristili je i okrenuli - rekao je Čilić pa naglasio:
- To se i očekuje od četvrtfinala, da pokažemo najbolje. U oba tie breaka smo bili fenomenalni, svaka čast Ivanu, sjajno smo se taktički pripremili za meč.
Mate Pavić i Nikola Mektić mučili su se u osmini finala prtiv talijanskog para, a jučer su lako riješili Japance McLachlana i Keija Nishikorija 6-3, 6-3.
- Ajde ti prvi!
- Me ne, daj radije ti!
Tako su se zafrkavali nakon pobjede kojim će redom govoriti pred mikrofonima.
- Odigrali smo dobar meč i moram priznati da sam očekivao teži. Oni su obojica dobri igrači, ali puno smo teže prošli s Talijanima. Sad smo spasili neke ključne lopte i to je prelomilo - počeo je Pavić.
O idućem meču nisu puno govorili:
- Polufinale je, mora biti težak meč - kaže Mektić.
Srećom, nisu morali igrati po popodnevnim vrućinama u Japanu, zbog kojih se mnogi tenisači žale, a Španjolka Paula Badosa Gibert je i predala meč zbog toplinskog udarac, te su je u invalidskim kolicima odvezli s terena.
- Uvjeti su malo lakši, sve se više igra, više je loptica u terenu, više je udaraca, ne igra se samo servis i retern. Privikli smo se na uvjete - naglasio je Pavić.
No, jesu li dečki umorni?
- Nema umora, prevelik je ulog da bismo razmišljali o umoru i takvim stvarima.
A onda je Pavić otvorio dušu. Naime, iako im dobro ide, smetaju mu priče koje njega i Nikolu prate od početka, kako je njihova medalja praktički unaprijed ukalkulirana.
- Piše se svašta i hrvatska javnost misli kako je otvoren put do zlata, kao da nitko osim nas i ne igra. Što je apsurd - počeo je Mate pa nastavio:
- Ne znam jesu li ljudi svjesni kakav je ovo rezultat. Jedino smo mi imali dva para u četvrtfinalu, sad i u polufinalu, to je fascinantno! A hrvatski finale bila bi predivna priča. Ali i mi i oni imamo jako težak meč u polufinalu.
Da, nema kod našeg dvojca euforije, iako su svjesni da imaju veliku priliku za olimpijsko zlato.
- Realni smo. Parovi su igra gdje nekoliko lopti odlučuje, takav je sustav bodovanja da je sve otvoreno. Da, u odličnoj smo formi, imamo odlične rezultate, ali svjesni smo kako smo puno mečeva ove godine dobili na jednu-dvije lopte i svjesni smo da možemo izgubiti, odnosno da moramo igrati najbolje da pobijedimo - zaključio je Mektić.
Oba su polufinala već danas. Čilić i Dodig na teren će u 8 sati po srednjoeuropskom vremenu (15 po japanskom) protiv Novozelanđana Marcusa Daniella i Michaela Venusa, dok će Pavić i Mektić igrati drugi meč nakon 8 sati, protiv Amerikanaca Austina Krajiceka i Tennysa Sandgrena.
Ako pobijede, veliki hrvatski finale igrat će se u petak, a i susret za broncu je u petak, nešto ranije. Nadamo se da nas neće zanimati...
Ako oba naša para osvoje medalju, i tenis bi se na hrvatskoj listi odličja na samom vrhu izjednačio s atletikom, veslanjem (prije noćašnje finalne utrke Sinkovića) i taekwondoom, sa po pet medalja.
Tenis nam je donio i prvu medalju, u Barceloni 1992. godine, također par, Goran Ivanišević i Goran Prpić. A potom i Ivanišević u singlu. Bilo je jednako pakleno vruće kao sada u Tokiju, uz veliku razliku što se igralo na zemlji i na tri dobivena seta. Gorani su nam tada donijeli dvije bronce.
A Ivan Ljubičić i Mario Ančić osvojili su broncu u Ateni 2004. Jednako spektakularno i nezaboravno. Naime, nakon što su im Šveđani Björkman i Johanson predali, naši su pobijedili Čehe Damma i Suka sa 7-5 u odlučujućem trećem setu, potom Francuze Llodru i Santoroa 9-7 u trećem setu, u polufinalu su izgubili od Čileanaca Gonzaleza i Massua, a onda u meču za broncu svladali su legendarne Indijce Bhupathija i Paesa sa 7-6 (5), 4-6, 16-14!
Tri bronce već imamo, vrijeme je za zlato i srebro!