Francuz Gregoire Defrel jedan je od traženijih igrača u Italiji posljednjih mjeseci budući da je prototip modernog ofenzivca koji operira po krilnim pozicijama. Roma ističe ozbiljnu kandidaturu za dovođenje ovog brzanca, a on je ovih dana ispričao svoju inspirativnu životnu priču talijanskim medijima. Zovu ga inače - Bandit. 

- Nadimak Bandit je djelo mojih prijatelja iz Pariza s kojima sam se često igrao s 'Divljeg zapada'. Bio sam kritiziran kao loš primjer za djecu, no to je bila samo dječja igra, ništa više - rekao je Defrel.

Broj 92 uvijek nosi na dresu asocijacija je na dio Pariza u kojem je odrastao:

- Rođen sam u Meudonu, zapadno od Pariza. Broj 92 je bio broj stana u kojem sam živio. Moja majka Claire je radila u domu za starije i nemoćne osobe, a otac Alain bio je bolničar. Zajedno su odlučili doseliti se u Pariz i to u multietničko naselje gdje su uglavnom bile muslimanske obitelji. Ja sam kršćanin, moja obitelj je uvijek išla na misu. Odrastao sam među djecom različitih religija bez ikakvih međuljudskih problema. Moje djetinjstvo bilo je vrlo vedro, neki od mojih prijatelja iz djetinjstva završili su u zatvoru. Ja sam sretan i htio bih biti primjer za djecu u mom djelu grada - ispričao je Defrel.

Posebna je tek priča kako je završio u nogometu.

- Moj prijatelj Doukara koji danas igra u Leedsu našao mi je agenta. Bilo je to Malick Ba koji danas više nije među živima, on me odveo u Italiju. Nisam prošao u Monzi na probi, pa sam otišao i do Parme, ali tada sam imao 85kg. Odigrao sam jednu utakmicu i otišao na posudbu. Bio sam bez novca, ali onda me primijetio šef Sassuolove škole nogometa Francesco Palmieri. Gledao me nekoliko utakmica i htio da ostanem. Stavio me na dijetu, opremu su mi nabavili prijatelji, a ja nisam znao riječi talijanskog. Nisam imao niti PC, prve godine zarađivao sam 250 eura mjesečno uz smještaj i hranu, a kasnije 800. Dok sam bio na posudbi u Foggiji jednom mi nije stigla plaća i htio sam odmah otići doma. No, izdržao sam, zahvaljujući Sassuolu.

Nogometa se nije htio odreći niti u najtežim trenucima.

- Da nisam nogometaš, vjerojatno bih se posvetio radu s djecom. Nisam mislio da ću postati profesionalac. Problem s kilažom bio je moja greška jer nisam jeo poslije treninga, nije bilo nikog tko bi me naučio značaju ishrane - rekao je Defrel i odgovorio tko mu je najteži protivnik na terenu, a tko mu je idol:

- Idol mi je David Trezeguet, a najteži protivnik Giorgio Chiellini.