Spavao sam osam sati u komadu, nisam se ni pomaknuo. Previše je tu kumuliranog umora. Trebat će mi nekoliko dana da dođem k sebi, rekao je Večernji list Ivica Kostelić nakon što je s partnerom Callisteom Antoineom preplovio Atlantik u avanturi koja je potrajala gotovo 23 dana.
POGLEDAJTE VIDEO:
S brodom "Croatia full of Life" osvojili su 17. mjesto na jednoj od najzahtjevnijih jedriličarskih regata uopće Transat Jacques Vabre. Sve je proslavio u hrvatskom dresu te saltom u more.
- Može se reći da je bilo planirano jer htjeli smo nešto napraviti, izvesti nešto štosno. Čak smo razmišljali da obojica skočimo s broda no to bi ipak bilo previše, da brod nastavi sam ploviti.
Ivica i partner mu natjecali su se u najbrojnijoj klasi 40 s jedrilicama do 12 metara dužine. Natjecanje je i put od Le Havrea do Martinika započelo 45 brodova i brodom punim hrane, a završilo...
- Od hrane su točno ostale dvije vrećice čaja i nekoliko mrvica kruha. Mi smo to očito dobro isplanirali, na knap, nije nam manjkalo. Čim smo se privezali, organizator nam je osigurao steak i pomfrit i neku salatu, malo ranije kad smo prošli kroz cilj prve sendviče i sokove. A te steakove su radili u posebnom šatoru u kojem smo svi sjeli zajedno i objedovali i analizirali utrku. Bilo je to jako lijepo druženje.
Nakon što se jedan od sudaca uvjerio da je s njihovim brodom sve u redu, a organizatori ih počastili pjenušcem, Ivica je odjenuo hrvatski dres s brojkom 64. Priču sigurno znate, Aspen 2001...
- To je majica za posebne prilike. To sam obično nosio kada bih završio regatu. Zapravo, ako bih bio zadovoljan s nastupom, onda bih ju odjenuo. Ta je majica uvijek na brodu, ali se koristi isključivo za ovakve prilike. To nije radna majica, nego majica časti - objasnio je naš legendarni skijaš, danas mršaviji nego prije tri tjedna.
- Izgubio sam nešto kilograma što je posljedica malog unosa kalorija, ali i naprezanja koje dosta dugo traje. A ono je zapravo stalno. Iako na brodu, na prvi pogled, nema puno kretanja ni kardiovaskularnog naprezanja, ta usredotočenost na to da vam brod u svakom trenutku ide najbolje što može jest stres za tijelo. To vam je kao da 22 dana, neprestano, igrate šah. To je doista veliko naprezanje koje vam grize supstancu.
Prije Atlantika Ivica je prešao i Grenland. Što je bilo teže?
Što je bilo više iscrpljujuće? Skijaško-pješački prelazak Grenlanda ili jedriličarski prelazak preko Atlantika?
- To je vrlo različito. Grenland je više fizički pothvat, a ovdje je bilo više nespavanja i neurednog života. Ipak, računajući i hladnoću, na Grenlandu je bilo teže. Pa moj prijatelj Miha i ja smo ondje unosili preko 8000 kalorija dnevno, a ovdje smo posljednjih nekoliko dana, kada smo ostali samo na dehidriranoj hrani, unosili možda 1500 kalorija. Bili smo ispod razine dnevnog metabolizma. A ja sam to pokušavao nadoknaditi slaninom koja je na ovim vrućinama izgledala užasna, no nema tu biranja. I na plus 40 dobra je i slanina kada nemate ništa drugo. Zaželio sam se slatkog, mlijeka, a suprugu Elin zamolio sam da mi pripremi kajzeršmarn.
Ivičin brod, pak, ostat će na Martiniku.
- Nemamo mi novaca da pošaljemo brod. Pa mi smo imali najmanji proračun u cijeloj floti, rekao bih smiješan u odnosu na druge. I stoga je ovo naše 17. mjesto najbolji omjer uloženog i dobivenog u ovoj utrci - pohvalio se naš skijaš koji se brzo, na proljeće, vraća na isto mjesto.
- To će biti dosta drugačije jer ćemo ići uz vjetar, a i nećemo imati logistiku koja vas prati za vrijeme utrke. Puno je veći izazov prijeći Atlantik sa zapada na istok, no tada nećemo morati "tjerati" brod, moći ćemo voziti i u trećoj.