Bivši hrvatski skijaš Ivica Kostelić (39) bio je gost tribine 'Vjera i sport' koja  se održala u dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici.

- Moj otac je u svom dnevniku 1990. nacrtao jedan 12-godišnji plan s ciljem osvajanja olimpijske medalje na Olimpijskim igrama 2002. godine. To sada zvuči dosta čudno, mnogi se sjećaju kakva je bila situacija, sjećamo se da će biti rata, bilo je dosta toga neizvjesno, a čovjek je napravio 12-godišnji plan da njegova djeca osvoje olimpijsku medalju u sportu s kojim Hrvatska nema nekih resursa ni tehnoloških mogućnosti da se njime bavi na nekakvom vrhunskom nivou - rekao je u uvodu proslavljeni hrvatski skijaš, a prenosi Laudato TV.

Upravo te 2002, Janica Kostelić je briljirala u Salt Lake Cityju i uzela tri zlatne i jednu srebrnu medalju. 

Ivica Kostelić smatra da mu je vjera puno pomogla u karijeri.

- Što se tiče vjere, ja sam oduvijek bio okružen vjerom. Morate znati, obitelj moje supruge je težačka obitelj, naravno, oni su bili čvrsti vjernici. Ja nisam išao na vjeronauk, ali sve molitve sam naučio iz molitvenika jer je otac donio molitvenik i rekao koje molitve moramo naučiti. Druga stvar, kao dijete ti polagano otkrivaš te puteve prema vjeri - kazao je Kostelić na tribini pa se prisjetio jedne teške životne situacije:

- Bilo je to 1996. imao sam 16 godina, bio sam na ledenjaku bez spuštanja u dolinu, na ledenjaku je bio hotel, u njemu nije bilo televizije, i 46 dana sam proveo gore bez spuštanja u dolinu. Ne možete zamisliti kakva zna biti tišina na ledenjaku, to je nestvarno i zbog toga zavoliš biti tamo. U Austriji su često na vrhovima brda postavljeni križevi i onda smo mi znali napraviti tako da kada završi trening, ja i prijatelji ili samo ja, onda bi se zatvorile žičare, mi bi se popeli do križa, do vrha. Tamo bi onda gledali to čudo oko nas. Govorili smo da smo taj dan mi bili najbliži Bogu, jer smo otišli do vrha gore - kazao je Ivica.

'Živio sam kao pustinjak godinu dana'

U karijeri je imao nekoliko teških ozljeda, ali nije posustajao.

- Svakodnevno vam je teško. Kao sportaš svaki dan morate davati najbolje od sebe, a to nije lako. Svaki dan je borba, korak prema cilju. Na kraju mogu reći, a često sam to govorio, 2001. sam se u siječnju ozlijedio i to je bila treća teška ozljeda za redom, ljudi oko mog oca su mu govorili da treba odustati od mene i posvetiti se više sestri, ali ja sam bio čvrsto uvjeren da to dolazi, da moram čekati - kazao je Ivica, a to se pokazalo točnim jer je 2011. osvojio Veliki kristalni globus.

- Kao pustinjak sam živio, 24 sata dnevno sam godinu dana mislio kako da se vratim natrag, kako da pobijedim. Završilo je to u Aspenu. Bila je to jedna katarza - pričao je Ivica o ozljedi 2001. godine.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: