Legendarni talijanski nogometaš i trener Giuseppe Meazza u povijesti će ostati upamćen kao jedan od najvećih nogometaša svih vremena.
Bio je umjetnik s loptom, a najveće zadovoljstvo mu je bilo predriblati golmana i s loptom ušetati u gol. Zbog svega što je u svojoj karijeri ostvario počašćen je time što je gradski stadion u Milanu dobio njegovo ime.
Meazza je rođen 23. kolovoza 1910. godine, a umro je 21. kolovoza 1979. Na nogometnu scenu ušetao je kao 17-godišnjak u dresu Ambrosiane, kako je nekad bilo ime Intera iz Milana.
Dva puta je osvajao talijansko prvenstvo, jednom je osvojio talijanski kup, a početak Drugog svjetskog rata obilježio je duljim izbivanjem s nogometnih travnjaka, navodno zbog loše cirkulacije u nozi.
Čitavu 1940. godinu nije odigrao niti jednu utakmicu da bi već iduće godine prešao u najvećeg rivala svog matičnog kluba, prešao je u AC Milan. Sezonu 1942./1943. igrao je za torinski Juventus, čime je kompletirao veliku talijanski trojku, da bi do kraja rata igrao samo neslužbene utakmice za Varese.
Slavni Giuseppe tri puta je bio najbolji strijelac talijanskog prvenstva, a svoju golgetersku sposobnost pokazao je i u nastupima za talijansku reprezentaciju, kada je debitirao 1930. godine u utakmici protiv Švicarske i postigao dva gola.
- Meazza je bio velik, nepobjediv, čak i kad bi povremeno ušao u strašne krize izazvane seksualnim životom i strašću prema nogometu. Kada bi na terenu uzeo loptu, činio je stvari zbog koji bi cijeli stadion zurio otvorenih usta - pričao je Giuseppe Prisco, nekadašnji potpredsjednik Intera.
Ali njegovi počeci nisu bili tako bajni kakva je njegova karijera na kraju bila.
Mama ga je tjerala da radi u obiteljskoj mesnici i čak je bila prisiljena skrivati mu obuću kako mali Peppino ne bi gubio vrijeme na livadi. Nije time ništa postigla zato što je Peppino, igrom u uličnoj ekipi djetinjastog naziva Maestri Campionesi, naučio igrati bosonog.
Tek kad je napunio 12 godina dobio je dozvolu za trening u klubu Gloria, gdje mu je jedan navijač kupio prvi par kopački. Meazzin zaštitni znak bilo je oduzimanje lopte na sredini terena, driblanje čitave obrane, varka golmana i ležerno postizanje gola.
Iako je ostavio neizbrisiv trag na talijanskim nogometnim terenima, isto to se može reći da je uradio i po talijanskim bordelima. Naime, i danas kolaju glasine da je Peppino prije utakmice redovito posjećivao "dame noći" kako bi bio spremniji za nastupe...