Posljednjih godina to bi bila rutina, ili bi vjerojatno bila, za Marina Čilića. Španjolac Albert Ramos (ATP 46), istina, dobio je Međugorca dvaput u šest susreta, no jednom još prije osam godina kada ovaj nije bio na vrhuncu i jednom na zemlji gdje Ramos igra daleko najbolji tenis.
Međutim, ove sezone za Čilića apsolutno ništa nije rutina, pa tako ni meč protiv zemljaša u inače brzom Šangaju, gdje je prije dvije godine bio polufinalist, čak ni Ramosa koji je ove sezone imao tek nekoliko dobrih tjedana i to još u sedmom mjesecu pa se spustio i na challenger-razinu. I takav je opet bio predobar za našeg predstavnika koji, a to će možda i najbolje oslikati njegovu izvedbu, u cijelom meču nije došao do break-lopte. Štoviše, ni do izjednačenja osvojivši tek 12 poena na returnu.
I kad čovjek pomisli da ne može lošije od onog što je Čilić prezentirao, primjerice, protiv Korejca Chunga u Tokiju s naglaskom na treći set, skoro pa nas uspije, nažalost, demantirati. Šteta je tek zbog drugog kola u kojemu je čekao Roger Federer, no ne prevelika jer u ovakvom stanju to bi bila Švicarčeva egzekucija. Ostala su još tri turnirska tjedna, pa samo najveći optimisti, ako i oni, još vjeruju da će Čilić uspjeti produžiti niz u kojemu svake sezone osvoji barem jedan turnir i traje od 2008...
ATP Šangaj, prvo kolo:
Albert Ramos (Španjolska) - Marin Čilić (Hrvatska) 6-4, 6-4