Sve je bilo u ugovoru. U slučaju poraza od pet razlike, morali bismo u libanonskom restoranu jesti iznjutrice, ovnove testise i gledati operu, rekao je kapetan Wimbledona Robbie Earle.
Tadašnji predsjednik Wimbledona Sam Hammam 1998. je sastavio ugovore u kojima je na ovakav način odlučio kažnjavati igrače. U travnju 1999. godine gubili su od Arsenala 5-0 i nastala je panika. Vinnie Jones i društvo grozili su se opere.
- Cort je zabio pred kraj i spasio nas testisa, iznutrica i opere - priča 'smrtno’ ozbiljan  Earle.
Hamman nije prvi predsjednik koji je uveo ovakav način kažnjavanja igrača. Igrači Armed Forcesa, vojnog kluba u Burkini Faso, nakon svakog poraza završavali su u zatvoru. Uz to, obrijali bi im glavu.
- Istina, to je samo nogomet, ali oni su vojnici. To nije zafrkancija. Kazne su još bile preblage - rekao je predsjednik kluba i narednik Zoumana Traore.
Igrači Obale Bjelokosti, nakon neuspjeha u Afričkom kupu, morali su sat vremena hodati kao žabe. U čučnju. No sve je to “nula” u usporedbi s torturom koju su proživljavali nogometaši Iraka.
- Izgubili smo od Jordana. Vratili smo se u Irak, a Uday Hussein, Saddamov sin, odveo je pet igrača u zatvor. Električnim kablovima tukli su nas po tabanima, noževima su nam rezali kožu s leđa te nas zasipali pijeskom kako bi se rana inficirala. Izgubili smo 2-0, a svaki je dobio 20 udaraca bičem - ispričao je kapetan Iraka Sharar Haydar.

IZGUBILI I SAMO STAJALI
Nakon što je Stuttgart izgubio utakmicu, trener Felix Magath igrače je izveo na trening i posložio ih u  krug. Nepomično su stajali 90 minuta.
- Evo, ovako ste vi u subotu igrali. Stajali ste na terenu sat i pol. A sada idite u svlačionicu - rekao je Felix Magath.