Presretan sam, čestitam organizatorima na uspješnoj organizaciji turnira na kojem su se pojavili nositelji zlatnih olimpijskih medalja i velikani rukometa poput Valerija Gopina, Andreja Tjumenceva, Patrika Ćavara, Nikše Kaleba, Svitlane Pasičnik... Nadam da će ih naredne godine biti još i više, zaželio je nakon završetka Svjetskog kupa za rukometne veterane Slavko Goluža.

Omiš se velikim slovima upisao na rukometnu kartu svijeta, sjajna organizacija Svjetskog kupa za rukometne veterane najbolja je preporuka da se rukometašice i rukometaši i naredne godine okupe u još većem broju.

- Najvažnije je da je turnir završio 'bez gubitaka', bez polomljenih ruku, nogu, leđa, koljena... Dojmovi su odlični, sve je bilo jako dobro organizirano, nadamo se da će naredno izdanje sljedeće godine biti još i bolje, da će doći još i više sastava, pogotovo ženskih - zaželio je naš zlatni olimpijac Nikša Kaleb, koji se rado fotografirao s kolegama zlatnim olimpijcima.

Kakva je to povijest rukometa na jednoj fotografiji, četiri igrača, sedam olimpijskih medalja, od 1988. do 2012., od čega čak šest zlatnih! Svjetske i europske medalje koje su osvojili teško je i pobrojati.

- Čast mi je stajati uz dvostrukog osvajača olimpijskog zlata 1988. i 1992. Valerija Gopina, njegovog kolegu, također zlatnog iz Seula Andreja Tjumenceva, te mog prijatelja Kaleba, s kojim sam skupa osvojio zlato 1996. u Atlanti - kazao je Goluža, koji je zlato uzeo i 2004. u Ateni, a ima i broncu iz Londona, kad je bio izbornik Hrvatske.

Nedostajao im je tek Patrik Ćavar, koji je također nastupio na turniru, ali je dan ranije morao otputovati zbog privatnih obaveza. Iako su svi sudionici naglasili kako su stigli u grad na ušću Cetine radi druženja, te kako im rezultat nije u prvom planu, vrijedi istaknuti kako su najbolji u kategoriji 50+ za muškarce bili hrvatski predstavnici 'Zlatne godine', a među veterankama rukometašice iz Sinja. Najbolji u muškoj kategoriji 37+ bili su predstavnici ukrajinskog Tornada.

- Čestitke sudionicima, pogotovo onima koji su osvojili nagrade, ali pehari i medalje su manje važni, u Omišu je rukomet bio pobjednik, jer ovi ljudi i dalje žive za rukomet – kazao je Goluža.

Jedan od organizatora okupljanja rukometnih veterana Mario Čaljkušić već ima planove za drugo izdanje turnira.

- Pokazali smo se kao dobri domaćini, gosti odlaze zadovoljni jer je turnir protekao u najboljem redu, baš kao i druženje i zabava u hotelu. S naše strane mogu samo obećati da ćemo se potruditi da naredne godine sve skupa bude još i bolje - zaključio je Čaljkušić.