Dado Pršo, veliki štovatelj Josea Mourinha, jednom je ovako objasnio zbog čega je Portugalac 'broj jedan':
- Znaš kako vidiš tko je veliki trener? Kad te obožava i igrač koji konstantno sjedi na klupi, jer nema mjesta u prvih 11, e onda si pravi. Josea obožavaju svi, od Drogbe do onog malog Wright-Phillipsa, koji uopće ne igra...
Bilo je to u vrijeme dok je Mourinho vodio Chelsea, no i sad je isto. Nije li mu 'ludi konj' Marco Matterazzi prvi letio u zagrljaj kod svakog Interova gola, a ulazio je eventualno u 94. minuti? Nije li Eto’o samo za njega pristao igrati i beka protiv Barcelone? Tu je Pršo u pravu, to može samo vrhunski trener. Hrvati ni približno vrhunskoga trenutačno nemaju i pitanje je hoće li ga tako skoro uopće imati. Ok, Slavena Bilića igrači vole, ali što mu to vrijedi kad dobije devet komada od Engleske pa mu jedan Nikola Pokrivač javno kaže:
- Čujte, ja baš nisam lijevi bek...
Takvo što Mourinhu se nije usudio reći niti Samuel Eto’o. Kad je trebalo igrao je beka i držao jezik za zubima.
Lako za Bilića, on je još mlad, no što ćemo sa sirotim Špacom, kojem u 72. godini igrači javno vele 'da kakva mu je to taktika bez napadača'. Zamislite sad da Joseu dođe Sneijder i veli: 'Čuj, treneru, nije ova taktika za Barcu baš neka...'
A što li ćemo tek s Velimirom Zajecom, čiji Dinamo ne može dobiti niti dječji vrtić iz Varaždina, dok igrači mrtvi-hladni vele: Umorni smo!
Jel’?! E, i mi smo, dečki, umorni. Od vas i od ovih hrvatskih 'mourinha'.