Što ti je život kad se ne predaješ i vjeruješ. Šezdeset minuta dijeli te od ispadanja već u petoj utakmici Svjetskog prvenstva, kojemu si domaćin, a deset dana kasnije si finalist.
Čudo je ova Hrvatska. Mislili smo prije turnira da će biti super ako bude i četvrtfinale. Protiv Islanda igramo prvo finale, dotad vrhunskog Islanda. Treba nam četiri razlike da ostanemo u turniru i dobijemo šest. Pa u novom finalu prođemo opasnu i napaljenu Sloveniju za četvrtfinale. Gubimo od Mađarske četiri razlike u zadnjih pet minuta i još ostanemo s igračem manje. Okrenemo i to na neobjašnjiv način. Pa nam tako ranjenima i potrošenima nitko ne da šansu protiv Francuza u polufinalu, a Francuzi ne shvate što ih je snašlo u prvom poluvremenu.
Hrvatska je vratila rukomet kući, kako je zaurlao Vlado Šola. Baš onako na svoj, hrvatski način, zbog kojeg smo danas u petom finalu svjetskih prvenstava i jubilarnom desetom na velikim natjecanjima. Realno priznajmo, bilo je na papiru i boljih od nas, ali, evo, mi smo ti koji će danas izazvati nepobjedivu Dansku za svjetsko zlato u zadnjoj utakmici Domagoja Duvnjaka Hrvatsku. Kako god završilo, ovo je već roman sa sretnim završetkom.
Što još Hrvatska može izvući iz sebe? Nismo više u Areni, selimo na gotovo pa danski teren i to će, uz danske jurilice, biti novi izazov za nas. Trenutno najveći dosad, možda i u rukometnoj povijesti, jer ovo što je Danska danas, nisu bili ni švedski Bengan Boysi 90-ih ili francuski Les Expertsi u zadnjih 15 godina.
Nitko prije nije osvojio tri svjetska zlata u nizu. Danska ide po četvrto. Ljudi postavljaju vjerojatno i bezvremenske rekorde. Nikolaj Jakobsen na klupi je od ožujka 2017. godine i nije izgubio utakmicu na svjetskim prvenstvima! Što reći kada u polufinalu zabiješ 40 golova i pobijediš 13 razlike. Portugal im je bio 36. utakmica zaredom bez poraza na SP-u, zadnji su doživjeli prije osam godina od Mađarske.
U tih 36 utakmica imaju 34 pobjede i dva remija. A znate li tko je zadnji remizirao s Dancima? Hrvatska! Prije dvije godine u Malmou smo odigrali 32-32, još je Cindrić u zadnjim sekundama probao zabiti s naše polovice.
Imali smo puno velikih okršaja, najveći za Dansku je bio u finalu Europskog prvenstva 2008. godine, njima prvom uopće na velikom natjecanju, baš ovdje u Norveškoj. S dva osma igrača osvojili su prvo zlato i počeli stvarati priču koja 20-ak godina kasnije nema konkurencije.
Oprosti se najveći Mikkel Hansen, a oni igraju još bolje. To je nevjerojatno. Jakobsen je svoju Dansku doveo do savršenstva, u kojoj svako dodavanje leti kirurški, u kojoj nema lopte o pod, nema stajanja ni u 58. minuti na +10. I mi smo osjetili baš u Oslu u svibnju, tih 22-37 bio nam je najteži poraz u povijesti. U Mathiasu Gidselu imaju najboljeg rukometaša svijeta u ovom trenutku, kod kojeg znaš da ide na prolaz i opet nekako prođe. Sjećamo se one ruke koju nije dao Duvnjaku, iako su izgladili kasnije, nama je motiv ostao.
Hrvatska je porušila sve prognoze na Svjetskom prvenstvu, zašto ne i još jednu? Kažu, sve miriši na Portugal, a znate li kad smo postali svjetski prvaci? Upravo na današnji dan. Dečki, kapetane, dosanjajte zlato!