Ma, vratit ćemo Kubanki na Olimpijskim igrama. Bez brige budite, odgovarala je mama Vesna na telefonske pozive koji su joj stizali. Stalno je zvonio mobitel...

- Ovo je čudesan uspjeh, moja Sandra je potvrdila da je velika sportašica. Moram priznati da ljudi ovaj put zaista čestitaju, jer Sandra nas je navikla na zlata pa se znalo dogoditi da, ako osvoji ‘tek drugo mjesto’, nekad samo nazovu da pitaju: ‘Hej, pa što je bilo?! U čemu je problem, gdje je zapelo?’ - smije se Sandrina mama.

Odmah nas je uvela u Sandrinu nekadašnju sobu, u kojoj stoje medalja do medalje.

- Ma, i obitelj je malo razmazila... Evo vidite, ima više od 150 zlata i valjda dvije-tri srebrne - pokazuje mama Vesna.

Posljednji Sandrin hitac nije mogla gledati. Ustala je, izašla i čekala ispred kuće.

- Pa to je prestresno za mene. Za svako finale mi je ovako, ništa mi nije lakše kako vrijeme prolazi - kaže mama.

Sandru su ostali gledati očuh Dragan, prijateljica Verica i njena baka Ruža (88).

- Ma meni je najgore od svih. Ja se najviše živciram, tek odahnem kad mi ona dođe kući - kaže baka i dodaje:

- Presretna sam ovim srebrom. Ali uopće ne sumnjam da će uskoro opet biti zlatna... Znate, Sandra vam ima strašan inat...

Obitelj se nije prestajala smijati dok je Sandra pokušavala na tribinama naći njemačku zastavu za trećeplasiranu Nadine Müller.

- Ona vam je takva, uvijek misli i na druge. Da samo znate koliko je atletičarki i atletičara prošlo kroz našu kuću... Spavali su kod nas sportaši iz Slovenije, Italije, Srbije - priča nam baka.

Mama Vesna čula se s kćeri nakon kvalifikacija. Sandra joj, kaže, nije baš zvučala dobro.

- Rekla mi je da je imala neku temperaturu, virozu.. Ali ona se na to nikad ne vadi. Pokojni Ivančić ju je to naučio, ugradio joj inat i prkos - rekla je mama Vesna.

- Da, Ivanča je znao zvati na telefon da provjeri je li došla doma i je li jela, je li otišla na vrijeme spavati. Bio je dobar čovjek - priča baka.

Ivanča ju je vjerojatno naučio da je i srebro za sportaša veliki uspjeh. Čak i ako si sanjao zlato.