Rukomet je sport koji se, barem kad je o Hrvatskoj riječ, prati u siječnju. I, eventualno, kad Zagreb "zvekne" nekog velikana u Ligi prvaka. Njega, junaka naše priče, nikad nismo mogli vidjeti u dresu Zagreba, u dresu reprezentacije dosad je dobivao mrvice, pa je i logično da su mnogi ostali u šoku kad su ga konačno upoznali.

Hej, pa što je sad ovo, odakle je ovaj mali ispao?!

Njegovo ime je, pogodili ste već, Luka Cindrić. U svijetu rukometa on je "mali Cindra", iako sa svojih 185 centimetara baš i ne spada u red niskih ljudi. No kad si okružen gorostasima od preko dva metra, i takav ispadaš mali. A Luka je, uvjerili ste se to na ovom SP-u, velik. Pravi igrač, jedan od viruoza ovog sporta, ali i dečko koji ovakav rukomet već neko vrijeme igra u dresu Vardara.

Iako, malo to znači, jer Vardar ne igra u siječnju na RTL-u, tko ga može znati...

Željko Babić je znao. Kad su se mnogi "upućeni" čudili zašto je izostavio odličnoga Karačića, on je znao. Da je ovaj mali još bolji, da uz Karačića ne bi imao dovoljno prostora, da Karačić nije igrač koji može sjediti na klupi i čekati šansu. Kao što ju je Cindra čekao, prvo u Poljskoj, zatim i u Riju, gdje je bio onaj prekobrojni, na tribinama. No sad je došao "na štih", Babić mu vjeruje, a on mu vraća u velikom stilu. Nameće se i pričom, ali prije svega igrom. Prolazi, asistira, zabija... Leti terenom.

- Cindra se nameće kao lider ove momčadi, uz Duvnjaka, naravno. Igra zaista odlično, dugo nismo imali takvog igrača, takav tip igrača zapravo. Još od Ivana, iako je Luka Luka, a Ivano je Ivano - povukao je paralelu Pero Metličić, a sam Balić se nadovezao:

- Iznenađenje? Ne, on za mene nije iznenađenje... Može on i bolje.

Kad dva takva frajera na taj način pričaju o tebi, znači da definitivno vrijediš. Ako netko uopće i dalje sumnja u dečka koji je odabrao zaobilazni put i - uspio. Malo je naših rukometaša koji su zaobišli Zagreb na svom putu, a Cindrić je jedan od njih. Rođen 5. srpnja u Ogulinu, prvo je odabrao nogomet.

I bio je odličan, priča kaže da je zabio četiri gola Dinamu u jednoj kadetskoj utakmici. Međutim, ipak je odabrao rukomet. Krenuo je uz oca u rodnom Ogulinu pa preselio Senj i zatim u Karlovac.

E, tu je krenula prava priča. Imao je 21 godinu, bio je prvi strijelac hrvatske lige, kad je u siječnju 2014. stigao poziv iz Skoplja. S druge strane bio je Lino Červar.

- Luka, želim da dođeš k meni u Metalurg.

Pokušao je Zagreb pokvariti taj posao, dovesti ga u svoje redove, ali Cindrić je obećao i održao svoju riječ. Otišao je u Metalurg i - eksplodirao. Nakon samo dva mjeseca anonimni klinac iz

Karlovca bio je jedan od potpisnika senzacionalne pobjede protiv Barcelone i vrlo brzo oduševio Makedoniju. Toliko da je već godinu dana poslije, kad je došlo do krize u Metalurgu, promijenio klub, ali ne i grad. Otišao je u Vardar, u kojem je i danas, ali moguće je da neće dugo ostati. Igra sve bolje, pitanje je dana kad će stići poziv iz još većih, još bogatijih klubova.

A Cindra, onaj mali nogometaš iz Ogulina, sve to podnosi s nekom dječačkom lakoćom. I dalje je gotovo sramežljiv kad treba govoriti o sebi, kao da mu je neugodno biti u centru pažnje. Hvale ga i u reprezentaciji, oduševljeni su njegovom jednostavnošću, smirenošću, dobrotom...

Voli spavati, na slobodne dane i podne je prerano za prvi poziv, ali neće se naljutiti. Jedan je od onih koji ti moraju biti simpatični, odmah na prvu. Pogotovo kad ovako dobro igra, kad gine u svakoj sekundi utakmice, za svaku loptu. 

Uostalom, da nije tako, ne bi sve ovo ni postigao. Iz malog Ogulina, u malo veći Senj, još veći Karlovac, pa u Skoplje. A tek su mu 23. Kad je već krenuo s tim svim gradovima, možda je došlo vrijeme za, recimo, Pariz. U kojem se, znate to i sami, igra polufinale. I finale...