Rastanci i oproštaji sami po sebi su uglavnom tužni, puno tu bude i emocija, pa i suza, ali i suze su sastavni dio života, pa tako i života sportaša. Naravno, ima i onih ljepših rastanaka, kad onoga tko odlazi čeka neko bolje i ljepše mjesto. Oproštaji trenera uglavnom ulaze u prvu kategoriju, jer, rijetko koji trener odlazi nakon uspjeha, uglavnom odlaze nakon neuspjeha, pa su zbog toga i njihovi oproštaji takvi. Istina, dio igrača koji su bili nezadovoljni trenerom rastanku se raduju, ali većina ih je ipak žalosna... Bilo kako bilo, uobičajeno je da trener na odlasku dođe u svlačionicu pozdraviti se s igračima s kojima je u proteklom razdoblju dijelio dobro i zlo. Igor Tudor je, primjerice, svoj prvi mandat na klupi Hajduka okončao u klupskom restoranu: