Houston, dan uoči All Star utakmice Istoka i Zapada 2006. godine, press konferencija Kobe Bryanta.
Kao i obično, jedna od najposjećenijih. Bilo je to vrijeme pomirbe Kobea s 'velikim bratom' Shaqom, ali i vrijeme njegovih najboljih individualnih učinaka u karijeri. Bila je to sezona iskupljenja nakon optužbi za silovanje, svađe s trenerom Philom Jacksonom, sezona u kojoj je Kobe igrao sam protiv svih, i na svojim plećima vukao Lakerse pokušavajući dokazati da može osvojiti prsten i bez 'velikog brata Shaqa' te da može preuzeti krunu kralja NBA lige od neprikosnovenog Michaela Jordana koji se umirovio tri godine ranije.
Kopajući po statistikama kako bih se pripremio za razgovor s Kobeom u Houstonu, otkrio sam kako je te sezone u pravilnim razmacima od oko mjesec dana, od 20. studenog, do 22. siječnja, postizao svaki put po 19 koševa više!? Najprije je 20. studenoga Chicagu zabio 43, potom je mjesec dana kasnije Dallasu utrpao 62, da bi 22. siječnja deklasirao Toronto s čak 81 postignutim košem.
Bio je to drugi najbolji individualni učinak u NBA povijesti, a do rekorda od 100 koševa, koji je u vlasništvu Wilta Chamberlaina, nedostajalo mu je točno 19 koševa! I da stvar bude zanimljivija, Lakersi su 21. veljače u svom Staples centru čekali najlošiju momčad NBA lige Portland Trailblazerse. Bila je to idealna prilika da Kobea skine Wiltov rekord.
Na press konferenciji u Houstonu, sedam dana uoči utakmice Lakersa i Portlanda, Kobeu sam pokazao tekst iz '24 sata' s nizom brojeva postignutih koševa i datumima odigravanja utakmica te ga upitao hoće li pokušati oboriti Wiltov rekord. Najprije me pogledao kao da sam mu otkrio novu teoriju o tome tko je ubio predsjednika Kennedyja, a onda se slatko nasmijao.
- Zanimljiva teorija, moram priznati da ste me iznenadili, nisam znao da su se brojke tako zgodno poklopile. Zaista nisam znao – priznao je, ali i dodao:
- Razočarat ću vas, nemam namjeru juriti za Wiltovim rekordom od 100 postignutih koševa. Košarku sam oduvijek igrao za momčad, a tako je i sada. Šutiram da bi momčad pobjeđivala, ne da bih obarao individualne rekorde. No ako me krene, sve je moguće...
Njegov zagonetni osmjeh otkrivao je da bi ipak mogao pokušati, a ako je netko bio spreman za skidanje tog ludog rekorda, onda je to bio Kobe. No, nije se dogodilo, Kobe se protiv Portlanda zaustavio na 27 ubačenih koševa, a meni je potpisani tekst zauvijek ostala uspomena na jednu od najdražih pressica. I na velikog Kobea...
To što nije ubacio stotku naravno nije nimalo umanjilo njegovu košarkašku veličinu. U mirovinu je otišao s pet prstenova NBA prvaka, dva olimpijska zlata te s brojnim individualnim dostignućima i rekordima, ali i priznanjem kako je jedan od najvećih koji su kročili NBA parketima. A da je stvarno jedna od najvećih, svjedoči i potez Lakersa, koji su pod svod Staples centra podigli čak dva njegova umirovljena dresa, s brojevima 8 i 24 koje je u karijeri nosio.
Nikada ranije, a teško da će ikad i ubuduće, jedan igrač dobiti takvu počast kakvu su Kobeu ukazali njegovi Lakersi. Igraču koga su mnogi obožavali, a vjerojatno ga je jednaki broj njih i mrzio, no nitko mu nikad nije osporio da je jedan od najvećih košarkaša u povijesti. Do danas je bio živuća NBA legenda, od danas je to postao za vječnost...