Točno deset godina nakon što je otputovao na svoje prve pripreme s Hajdukom u Tursku, Lovre Kalinić sjeo je u Splitu na svoj oproštajni intervju uoči odlaska u Belgiju.
- Da, ja, Musa, Balatinac, Živković... Koja su to vremena bila... Tko bi rekao da je prošlo već deset godina.
Što bi poručili navijačima na odlasku?
- Da ovo nije zbogom, nego samo doviđenja. S tim sam sve rekao. Ovo je put koji prolazi svaki nogometaš. Došao je red i na mene, ali ovo je moj grad i moj klub, u koji se planiram vratiti.
Zašto ste izabrali baš Belgiju?
- Nisam ja mogao odlučiti tko će me pozvati, nisam ni razmišljao o tome. Naravno da svi sanjaju o velikim klubovima i ligama, ali ovo je za mene veliki iskorak prema naprijed.
Nadate li se da ćete iz Belgije lakše u neku ligu petice?
- Čitao sam što su rekli neki ljudi koji su prošli sličan put i zahvaljujem im na lijepim riječima. Idem korak po korak, utakmicu po utakmicu, radit ću najbolje što znam kao i u Hajduku, ali nisam vidovit da znam što će biti nakon godinu, dvije...
Vodite li svog trenera Tonćija Gabrića u Belgiju?
- Zahvaljujem se svim trenerima koji su mi pomogli u karijeri. S Tonćijem imam odnos koji je više od odnosa trener - igrač, ima posebno mjesto u mom srcu, to je čovjek koji je moj prijatelj, i koji će uvijek biti uz mene. Doći će pogledati koju utakmicu, vidjet ćemo, nisam ni ja još došao da mogu reći hoće li i on doći za mnom.
Kakav Hajduk ostavljaš, koga vidiš kao nasljednika?
- Ne želim izdvajati nikoga, Hajduk ima veliki potencijal među golmanima, svi koji su tu nisu slučajno. Hajduk nije nikad imao problem golmana, ja sam isto čekao svoju priliku, bio sam strpljiv, išao na posudbe i ništa mi nije bilo problem. Kad nešto jako želiš, sigurno ćeš doći do tog cilja. Netko ide kraćim putem, netko dužim, ali ako si ustrajan, doći ćeš sigurno.
Tko bi mogao skinuti tvoj rekord od 775 minuta bez primljenog gola?
- Bilo tko, ako Bog da neka ga skinu već ovog proljeća.
Gent ima velikih problema s golmanima, jeste li svjesni da od vas očekuju da riješite sve njihove probleme?
- Ljudi su normalni i realni, znaju da ja nisam svemirac, da ne mogu čuda raditi. Na meni je da dam sve najbolje od sebe, pa što bude. Bili su korektni i ja im zahvaljujem.
Jeste li vi izabrali Gent?
- Može se reći, mislim da je to dobra sredina, dobar klub, a njihova ambicija i energija koju su mi prenijeli u razgovorima je presudila. To su ljudi koji su u klubu po 25-30 godina...
Tko je inzistirao da transfer bude rekordan za jednog hrvatskog golmana?
- Ne znam, nisam ja pregovarao o transferu između klubova, ja sam pregovarao samo o svom dijelu.
Gent je trenutno sedmi, kakvi su zahtjevi pred vama?
- Svi su tu negdje, blizu, dohvatljivi, liga je dosta jaka, tempo je jak, ne kažu bez veze da je to ''mala engleska liga''.
Čeka vas i ogled s Tottenhamom?
- To je jedna velika momčad, bit će gušt istrčati na Wembleyu, ali imamo mi prije toga i prvenstvenih ogleda.
Kakvi su prvi dojmovi?
- Stadion je mrak, top nivo, uvjeti su vrhunski, klub ima velike ambicije, grad je lijep, navijači su kao i ovdje, navijaju žestoko, iako nije to temperament kao naš...
Je li vas bilo strah da transfer ne propadne, kao što je propala Aston Villa?
- Nije jer su ljudi iz Genta bili u startu konkretni. Gledali su me godinu dana, bili su u kontaktu s mojim agentima i imali veliku želju da me dovedu. Aston Villa je bila druga priča. Brzo zaboravljena. Ako kloneš, klonuo si, i nikom ništa dobro ne donosiš. Događaju se i gore stvari u životu, to je najmanji problem. Isto jutro kad je propao transfer, odradili smo Tonći i ja trening, nakon toga sva težina koja je bila u meni je izašla i krenuo sam dalje.
Vidiš li se kao nasljednik Subašića na golu reprezentacije?
- Ja sam tip koji se ne voli gurati, moje obrane me jedino mogu dovesti do nečega velikoga. O Subašiću sam već sve rekao, prijatelji smo, čujemo se svaki dan i dobro znam što je sve prošao, kakav je put iza njega. Bilo mu je teško i u Hajduku, a do čega je došao, do četvrtfinala Lige prvaka... Ima golmansku i ljudsku veličinu.
Putuje li supruga Jelena s vama?
- Naravno, supruga je magistar forenzike, ima više titula nego slova u imenu, ali odlazimo skupa. Moj privatan život je moj privatan život, ne bi o tome, samo da mi je obitelj temelj i najveća podrška, roditelji Joško i Nina, brat Ante...
Koja vam je najbolja utakmica u dresu Hajduka?
- Dnjipro u Splitu.
A najteža?
- Maccabi. Nije lako, izgubili smo na penale, momci su se bacali na glavu... Pitaš se: ''Bože zašto mi, zašto smo tri puta za redom ispadali na zadnjoj stepenici''. Baš čudno da sam ja sva tri puta bio tu, ha, ha, ha...
Najteži poraz?
- Protiv Dinama na Poljudu 0-4. Sve što ideš napraviti, sve završi krivo...
Je li te Dinamo ikad zvao?
- Meni nitko ništa nije rekao. Ali nije ni važno...
Do kad planirate braniti?
- Dok budem na dobrom nivou... Neću se vući sto godina, da ni loptu ne mogu uhvatiti.
Hoće li Hrvatska ići na SP?
- U pozitivnom smo nizu, igrali smo i na EP dobro, ali smo ispali po meni od momčadi koja nije bila bolja. Gledamo naprijed, mislim da nas čeka Rusija...
Koji si broj dresa izabrao?
- Isti kao u Hajduku - 91. U Hajduku je jedinicu nosio Blažević, ja sam nosio 12, koji sam prepustio navijačima. Iza toga uzeo 91, lijepo mi je izgledalo i sad ga nosim...
Što su ti značile posudbe u Novalju, Junak i Karlovac?
- To me učinilo i boljim čovjekom i igračem. Shvatio sam koliko je tim ljudima teško, koliko se muče u nikakvim uvjetima, a igraju nogomet kao i Real i Barcelona... Nije lako u Novalji živjeti zimi kad nema nigdje nikoga...
Neki smatraju da je ovaj transfer loš posao za Hajduk, da vrijediš puno više.
- Ja to poštujem, ali nakon lanjske ponude Aston Ville, koja je svima zvučala jako dobro, treba se vratiti u realnost. To je bilo takvo vrijeme, druga zemlja, liga...