Matjaž Kek je pokazao da je u više od pet i pol godina postao - Riječanin. Nakon poraza u Gorici, drugog u niski od šest HNL-utakmica bez pobjede, stavio je Rijeku ispred svih pa i ispred sebe samoga te unatoč tome što je svjestan činjenice da problem nije u njemu (a uvidjevši kako više nije siguran da može podići ovu momčad) kao gospodin stao iza svojih riječi 'Ako je u meni problem, problema nema' i... Otišao s Rijekine klupe. Znajući da ima kredit kakvog je i zaslužio, gotovo beskonačan.

Što sada? Večeras i tijekom noći ne očekujte vijesti. Naklapanja bi lako moglo biti, ali službenih i provjerenih vijesti - ne. U ovakvim se situacijama obično zavrti karusel trenerskih imena, ali Damir Mišković i Uprava nisu vlastitom treneru držali figu u džepu niti je to bilo potrebno. Da je htio, Mišković je Keka mogao maknuti u bilo kojoj sekundi bilo kojeg od 2048 dana (5 godina, 7 mjeseci i 10 dana) koliko je Kek proveo na mjestu šefa struke Bijelih.

Predsjednik će pred predstavnike medija sjesti sutra oko podneva. Nije sigurno ni da će tada objaviti ime novog trenera prve momčadi. Do naredne utakmice (gostovanje u Zaprešiću) ima još 13 dana.

Dok čitate ove retke vjerojatno i dalje traju konzultacije najuspješnijeg predsjednika u Rijekinoj povijesti sa suradnicima o tome tko bi mogao naslijediti najuspješnijeg trenera u Rijekinoj povijesti (1 naslov prvaka, 2 Kupa, 1 Superkup, niz blistavih europskih pobjeda i nastupa). Mišković je provjerio odlučnost sada već bivšeg trenera oko ostavke, a onda pred sebe stavio dopredsjednika Šćulca te prvenstveno sportskog direktora Srećka Juričića i njegovog asistenta Ivana Mancea.

Tko je idealan trener za uletiti na klupu 2,5 mjeseca nakon početka sezone? Ići na kratkoročno rješenje ili nekome ponuditi duži ugovor? Posegnuti za nekim od trenera koji su već u klubu ili angažirati posve novo ime? Tko je uopće slobodan, a zadovoljio bi (teoretski) ono što će vlasnik tražiti od novog šefa struke?

Rijekina je Uprava pred najvećim stručnim izazovom otkad je preuzela Kantridu/Rujevicu. Koliko su za taj izazov spremni, pokazat će rezultati sa zasad nepoznatim novim trenerom. Prekinut je jedan od najvećih aduta Miškovićeve Rijeke - kontinuitet struke. Najprije ljetnim odlaskom kondicijskog trenera Uga Maranze, a sada i ostavkom nogometnog trenera kojeg se na Kvarneru toliko cijeni da nitko ne bi ni 'a' rekao pa i da neka ulica u gradu dobije njegovo ime.

Doslovno se i to spominje na društvenim mrežama i u komentarima na portalima koji reflektiraju nikad jasniji vox populi. Podrška Keku se vrti 'oko 100%'. Premda je naravno čisti populizam urlati 'Ti ostani, neka se oni maknu'. Tko da se makne? Predsjednik koji je klub spasio bankrota, odveo ga do najvećih uspjeha u povijesti i drži ga stabilnim i uspješnim? Što da napravi: pokloni klub nekome? Kome? Tko je taj majstor koji ima love, a spreman je financirati i voditi Rijeku?

Kek sigurno nije kriv i to je svima jasno. No Kek je - trener. A u ovakvim okolnostima stvari se najčešće prelome preko trenerskih leđa. Premda su rijetki oni koji pokažu da su takva gospoda da sami odu.

Tko ga god naslijedio mogao bi proizvesti ili kratkotrajni efekt "nove metle" ili (ako je Kek ove sezone počinio neku pogrešku, previdio neko rješenje) zaživjeti kao dugoročna, uspješna opcija. Ispadanje od Sarpsborga i 14 osvojenih bodova u deset kola sigurno su i Kekov podbačaj.

A ako ispadne da je problem u momčadi, onda znači da je problem bio i u odrađivanju prijelaznih rokova. Zato je, nekoliko odlomaka ranije, i istaknuta uloga Srećka Juričića i Ivana Mancea. S kojima se predsjednik nekoliko puta javno složio. ističući da misli kako je ova momčad dovoljno jaka da bude na razini generacija godinama unazad.

Završila je jedna era. Za koju Matjaž Kek zaslužuje isključivo jedno veliko: svaka čast majstore!