Prije tri godine stao je pred novinare i otkrio kako boluje od leukemije. Nije mogao zadržati suze, slomio se i zaplakao. Neko vrijeme maknuo se od nogometa i uhvatio se u koštac s prokletom bolešću i pobijedio ju. Vratio se nogometu, no kada ga je Bologna smijenila prije nekoliko mjeseci, bilo je jasno da se nešto događa. Leukemija se vratila, borio se do zadnjeg trenutka, no nažalost, ovu utakmicu je izgubio.
Legendarni srpski nogometaš Siniša Mihajlović (53) preminuo je od leukemije nakon trogodišnje bitke s leukemijom. Siniša je rođen u Vukovaru 1969., a nogomet je igrao i u mlađim selekcijama Borova. Bio je dijete iz siromašne srpske obitelji, a u autobiografiji je opisao kako su mu roditelji napustili rodni grad kad je rat počeo, a on je tada igrao za Crvenu zvezdu.
- Popij što si naručio, otiđi i nikad se više ne vraćaj. Ne želim te ovdje, ne želim nikakve Srbe u svom kafiću - stoji u autobiografiji Siniše Mihajlovića o riječima njegovog prijatelja Pipe s kojim je odrastao.
Kako je pisao u knjizi, Pipe se par dana kasnije vratio u kuću njegovih roditelja te pucao po zidovima te otjerao Sinišine roditelje i vratio se s bombama i sve uništio. Nekoliko godina kasnije Pipe mu se predstavio te rekao da je to bio jedini način da spasi njegove roditelje od smrti te da su specifično poslali njega jer mu je bio najbolji prijatelj.
Bio je prijatelj s ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom. I to nije skrivao.
- U početku me kod njega privukao đavolji šarm i postali smo veliki prijatelji. Nikada neću dijeliti njegovo mišljenje u nekim stvarima, ali neću ni poricati prijateljstvo s njim - i to je dio mog života - piše Mihajlović.
Prije nekoliko godina otvorio se u razgovoru za La Gazettu dello Sport gdje je pričao o odlasku u Međugorje i obitelji.
- Kad sam prvi put otišao u Međugorje, počeo sam plakati kao dijete, nisam mogao zaustaviti suze. Osjetio sam se jačim i više čovjekom nego ikad u životu, Ja sam sretan čovjek i otac šestero djece. Najstarijeg sina Marka dobio sam kad sam došao igrati u Rimu, a onda mi je supruga Arijana podarila pet dragulja. Oni su moja snaga i zaslužni su za sve lijepo što mi se dogodilo u životu. Najviše vremena sam proveo s najmlađim Nikolasom. Tada sam već završio igračku karijeru i mogao sam se posvetiti roditeljskim dužnostima. Međutim, vrijeme leti. Sada ni on ne želi potrčati mi u zagrljaj kad ga čekam ispred škole, kaže da mu je neugodno - pričao je Mihajlović.
Prije nekoliko godina njegovu obitelj pogodila je tragedija. Supruga Arijana imala je spontani pobačaj.
- Imati dijete s 50 godina je kao da ponovno počinjete život. Moja žena pati zbog toga, znam to, vidim... Vidim da smo možda imali sve kao roditelji. Možda bi još jedno dijete bio izazov vremena. Ali prije nego što zaspiš, misli o tome su uvijek tu.
Dotaknuo se i rata.
- Svi ratovi su odvratni, ali bratoubilački je najgori. Prijatelji su pucali jedan u drugoga, obitelji su se raspadale. Najbolji prijatelj mi je uništio kuću. Brat moje majke, inače Hrvat, prijetio je mom ocu Srbinu da će ga zaklati kao svinju. Našao ga je Arkan, htjeli su ga ubiti, ali onda su mu pronašli broj mog telefona i to mu je spasilo život. Dvije generacije moraju proći prije nego što procijenimo što se stvarno dogodilo. Rat je bio razoran za sve. Ono što vam ja sada pričam, mogu vam reći i Bosanac i Hrvat.
Veliku karijeru napravio je kao stoper s maestralnim slobodnjacima pa onda kao i trener. Igrao je za Borovo, Vojvodinu, Crvenu zvezdu, Romu, Sampdoriju, Lazio i Inter.
Nakon kraja karijere ostao je živjeti u Italiji i posvetio se trenerskoj karijeri. Trenirao je Bolognu, Cataniju i Fiorentinu, na godinu dana otišao iz Italije preuzevši Srbiju pa je nakon toga krenuo njegov uzlet. Bio je na klupi Sampe, Milana, Torina, Sportinga pa na kraju Bologne, gdje je proveo tri godine. Bio mu je to posljednji klub u karijeri s kojim je rušio talijanske velikane, no nažalost, najvažniju utakmicu nije pobijedio.