Prosječan Hrvat Zdravka Mamića i Igora Štimca doživljava kao psa i mačku, kao dvojicu posvađanih moćnika, koji zajedno ne bi mogli ni propovijed u miru odslušati, a kamo li se složiti oko nečega bitnoga. Hrvati vjeruju kako se njih dvojica stalno gledaju preko nišana i jedva čekaju zapucati. Vjeruju i griješe, barem kada je u pitanju mogućnost da Štimac naslijedi Bilića na klupi reprezentacije. 

Premda među čelnicima HNS-a do Latvije vlada zavjet šutnje, činjenica je da su Biliću još u Grčkoj okrenuli palac dolje, da mu je Marković spremio radnu knjižicu i sporazumni raskid ugovora, te se zajedno s Mamićem složio da mu Štimac bude nasljednik. Politika je umijeće mogućega, a u ovom je trenutku Štimac na mjestu izbornika najbolje rješenje za sve.    

Vlatko Marković konačno će ugušiti pobunu u Skupštini HNS-a i zadržati fotelju do kraja mandata. Zdravko Mamić ostat će i dalje najutjecajniji čovjek hrvatskog nogometa i ne manje važno, konačno će s vrata skinuti jedinu ozbiljnu prijetnju. A Štimca će i onako držati u šahu, u slučaju neuspjeha, uvijek ga može ¨pomesti¨ svojom glasačkom mašinerijom. 

Dobiva i Štimac, koji se već umorio od borbe s vjetrenjačama. Napokon će silnu energiju iskoristiti za rad, a ne za unaprijed izgubljene bitke s dobro uhodanim sustavom. A ako još i uspije Hrvatsku odvesti na Euro, on će biti heroj nacije, on će ubuduće držati adute u svojim rukama.

Štimac kao izbornik odgovara dakle svima, a hoće li odgovarati i hrvatskom nogometu, saznat ćemo uskoro. U ovom je trenutku i onako ključna riječ – interes.