Mladen Bajlo (42) prihvatio je hendikep, koji bi za mnoge bio nepremostiva prepreka, i nastavio živjeti, kako kaže, koliko-toliko normalnim životom. - Košarka me privukla još kao dječaka, u Zadru su se 1972. igrale utakmice EP-a i otad sam redoviti posjetitelj Jazina - govori Bajlo, koji je normalno vidio sve do 1988., kad u nesreći gubi jedno, a nakon pet godina liječenja i drugo oko. No to ga nije moglo odvojiti od košarke, koju je u mladosti igrao i sam. - Na utakmice idem s prijateljem Mladenom Medurom, koji mi puno pomaže, ali i ja njemu. On utakmice gleda, a ja slušam radioprijenos pa jedan drugome popunjavamo praznine. Ja njemu prenosim statističke podatke, on meni ono što reporter ne kaže u prijenosu i tako se međusobno pomažemo - pojašnjava Bajlo, koji posebno ističe mladog radioreportera Stanka Ružića, koji mu najvjernije približava događanja na terenu. To mu puno znači. - Nakon utakmice obvezno idemo i na konferenciju za novinare, komentiramo statistiku - kaže Bajlo i dodaje kako je nekoliko puta bio u iskušenju da nešto i priupita trenere, ali se suzdržao. Bajlo je aktivan i u Udruzi slijepih. Tamo je upoznao suprugu Sabinu, koja je također slijepa. - Pokušavamo normalno živjeti, koliko je to moguće. Prekvalificirao sam se i zaposlio kao telefonist u Gradskoj upravi u Zadru. Bilo je teško, nekoliko godina sam bio u velikoj depresiji, sve se to događalo u vrijeme dok je bjesnio rat, tako da je bilo još teže, no sad sam se pomirio s tim i pokušavam normalno živjeti. BAJLO: TORNADO MI JE MALO PREBUČAN Mladen Bajlo na košarkaške utakmice dolazi zbog atmosfere u dvorani, kaže kako osjeća ritam utakmice po navijanju Tornada, ali ipak se zbog zadarskih najvatrenijih navijača s istočne tribine Jazina odavno morao preseliti na nešto mirniju zapadnu tribinu. - Tornado je prebučan, ne čujem čak ni radioprijenos u slušalicama - smije se ovaj 42-godišnji Zadranin, koji, naravno, smatra da je Tornado najbolja navijačka skupina u Hrvatskoj.