Hrvatska nogometna reprezentacija nastupila je na tri svjetska prvenstva dosad. Najznačajniji trag ostavila je 1998. godine, kad je osvojila broncu. Za vas smo pripremili osvrt na legende "kockastih" koje su predvodile Hrvatsku u Francuskoj, Japanu i Južnoj Koreji te u Njemačkoj. Svaki treći dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Legende "kockastih".

Treneri često vole reći da je dobar golman onaj koji obrani sve što je moguće. A Dražen Ladić na svjetskoj smotri u Francuskoj 1998. godine branio je i ono što je morao obraniti, ali zaustavljao je i "nemoguće" udarce koji bi velikoj većini golmana sigurno cijepali mreže...

Iako nas je i prije i poslije Dražen Ladić navikao na svakakve kikseve i pogrešne procjene, za vrijeme natjecanja u Francuskoj bio je toliko pouzdan da bi se gotovo za svaku odigranu utakmicu na prvenstvu, a bilo ih je sedam, moglo reći kako je bio kandidat za igrača utakmice.

Sam će godinama nakon SP-a istaknuti:

- Mislim da je tajna mog nastupa u Francuskoj bila dobra priprema. Uistinu sam na pripremama prije Svjetskog prvenstva radio kao nikad u životu. Potpuno sam se posvetio radu i uistinu mi se vratilo. Imao sam osjećaj da sam nesavladiv, bio sam spreman, usredotočen, gibak i izvrsno raspoložen. Još kad sam vidio kako odlično igraju igrači u polju, osjetio sam veliku odgovornost koju sam odlično podnosio.

A za one koji se ne sjećaju valja malo analizirati Ladićeve dosege u Francuskoj. Nemojte misliti da je po Hrvate uvodna utakmica u Francuskoj protiv Jamajke bila mačji kašalj. Ni slučajno. U reprezentaciji Jamajke bilo je igrača i iz Premiershipa i nije bila bezopasna. Stvorili su i Jamajčani dva-tri "zicera“ koje je Ladić bravurozno rješavao. Tako je omogućio suigračima da osiguraju bitnu pobjedu na startu prvenstva. 

U drugom dvoboju protiv Japana Ladić zaslužuje epitet najboljeg igrača, uz Šukera i Asanovića. Kod 0-0 Japanci su triput išli sami prema Ladiću. Da je tada pao japanski gol teško bi Hrvatska do pobjede, a tko zna bi li izjednačila. U toj utakmici se očito primijenilo staro nogometno pravilo – tko ne zabije, primi!

Pred kraj utakmice Asanović je probio  japanske prepreke, nabacio Šukeru koji je bio neumoljivi egzekutor. Bila je to hrvatska pobjeda s okusom Ladićevih obrana.

Protiv jake Argentine, Ladić je iznova bio na visina zadatka, bez najmanje greške. Unatoč minimalnom 1-0 porazu. A davno smo rekli, da je Hrvatskoj tada trebao bolji rezultat, sigurno bi ga i izborila.

U dvoboju osmine finala protiv Rumunja evo nam opet izvrsne „Ladare“, nismo niti zadrhtali na sve njegove intervencije, istrčavanja, postavljanja. Toliko je bio pouzdan. Pobjeda i ide se dalje, na njemački stroj. I u tom dvoboju Dražen je možda odigrao utakmicu života, nema dijela tijela s kojim nije zaustavljao udarce njemačkih napadača. Jedan novinar je napisao da je Ladić zaustavljao njemačke pokušaje i rukama i ramenima i koljenima i kukovima, da bi završio kako je i njegova kosa u jednom trenutku spasila hrvatski gol. Da, Ladić je težak udarac zaustavio podmetanjem glave.

Jest, danas pobjeda protiv njemačke vrste izgleda lako izborena jer 3-0 je bilo. Pitajte Ladića je li bilo lagano...

U polufinalu protiv Francuza opet je začarao nogometni svijet. Bio  je to i dvoboj dvojice najboljih golmana svijeta. Eto, naposljetku je uspješniji ispao Barthez koji je zaustavljao neke teške udarce, oh kako je samo obranio udarac Vlaovića u sudačkoj nadoknadi... Opet, i Ladić je branio u toj utakmici sjajno, držao Hrvatsku u igri sve do kraja, a za dva gola Francuza Thurama ne snosi nikakvu odgovornost. Na vjetrometini su ga ostavili svojim greškama Boban i Jarni.

Osvajanje brončane medalje u dvoboju za 3. mjesto velika je njegova zasluga. Mnogi su Nizozemce smatrali najboljom momčadi na prvenstvu. I protiv Hrvatske su Nizozemci igrali sjajno, imali i premoć, jurišali kao da se radi o životu i smrti. Sve njihove juriše, udarce, pokušaje zaustavio je Ladić. Prošla mu  je u gol samo "lelujava" lopta Zendena, no to ne bi obranilo ni pet golmana na crti.

Mnogi se sjećaju fotografija s te utakmice, izgledale su kao da Ladić pozira s loptom nakon obranjenog udarca, a ispred njega nekoliko Nizozemaca se drži za glavu ne vjerujući što je hrvatski golman iznova obranio. Prosinečki i Šuker uzeli su mjeru Nizozemcima i Hrvatskoj je pripala bronca.

- Puno sam razmišljao o toj utakmici za 3. mjesto - prisjećao se Ladić:

– Uvijek su to dvoboji demoraliziranih suparnika. Mi smo tu utakmicu silno htjeli dobiti, pogotovo nakon nespretnog  poraza u polufinalu. Htjeli smo pokazati da smo bili zreli za vrh. Još nešto, ljepše se vratiti u domovinu s pobjedom pa i u utakmici za brončanu medalju, nego s porazom u finalu. Ja sam se vodio tim razmišljanjima i u dvoboj protiv Nizozemaca sam ušao kao da je to moja najbitnija utakmica u životu. I bila je.