Hrvatska nogometna reprezentacija nastupila je na tri svjetska prvenstva dosad. Najznačajniji trag ostavila je 1998. godine, kad je osvojila broncu. Za vas smo pripremili osvrt na legende "kockastih" koje su predvodile Hrvatsku u Francuskoj, Japanu i Južnoj Koreji te u Njemačkoj. Svaki treći dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Legende "kockastih".

Treneri svjetske smotre u Francuskoj 1998. godine proglasili su ga najboljim trenerom tog natjecanja. Sam sebi kasnije je tepao da je dobio nagradu koja se zove "trener svih trenera".

Kako bilo, Ćiro Blažević vodio je reprezentaciju koja je bila uvjerljivo najugodnije iznenađenje cijelog prvenstva. Hrvatska je osvojila brončanu medalju svrstavši se u velikane svjetskog nogometa, iako je na prvenstvo ispraćena bez nekog velikog optimizma. Svjetsko prvenstvo izboreno je tek kroz dodatne kvalifikacije protiv tada jake Ukrajine, a u samim kvalifikacijama Blaževićeve postave znale su imati problema i s tada nejakim Slovencima i Grcima...

Osnovni cilj bio je proći skupinu. Pripreme su bile organizirane u Poreču i na  Bjelolasici, a prve naznake optimizma dale su se naslutiti nakon uvjerljive 7-0 pobjede protiv Australije u pripremnoj utakmici u Zagrebu. Mediji su se, pak, bavili skandalom kojeg je Ćiro Blažević "proizveo" tijekom priprema na Bjelolasici kada je iz reprezentacije potjerao tada najboljeg strijelca Prve HNL, Igora Cvitanovića.

Ni konačni popis igrača za Francusku 1998. nije prošao bez sprdnje novinara, posebno su se mnogi čudili uvrštavanju u reprezentaciju Petra Krpana iz Osijeka i Zorana Mamića iz Dinama. Optuživali su Blaževića za pogodovanje svojim prijateljima.

Dobre partije Hrvata u Francuskoj brzo su izbacile Ćiru Blaževića u prvi plan. U kamp hrvatske reprezentacije u Vittelu počele su dolaziti novinarske ekspedicije iz cijelog svijeta, a Blažević koji je ovisan o medijskoj pozornosti, doslovce je uživao.

Odavno uvidjevši moć medija Blažević je nakon natjecanja po skupinama posegnuo za rijetko viđenim potezom. Želeći dobiti simpatije i sklonosti francuske javnosti, na utakmicu osmine finale protiv Rumunjske sa sobom je ponio kapu francuskih žandara. Sam je kasnije isticao da je to bila njegova simbolična gesta za brzi oporavak francuskog policajca Daniela Nivela koji je teško bio ozlijeđen u sukobu s njemačkim huliganima.

Nije bilo svjetske novine i agencije koja nije objavila fotografiju Ćire na klupi Hrvatske s Nivelovom policijskom kapom ispred njega. Francuska i svjetska javnost počela je Ćiru tretirati baš kako je on sam i želio. Poput svjetske zvijezde.

Hrvatska je nizala sjajne rezultate, a Blažević je noću primao novinare u kampu u Vittelu, objašnjavajući kako je hrvatsku nogometnu vrstu pretvorio u svjetsku snagu.

Nakon što je Blaževićeva Hrvatska razmontirala Njemačku predvođenu Bertiejem Vogtsom (3-0), dočekao je svojih pet minuta. Na toj povijesnoj utakmici bio je i predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman. Sjedio je tadašnji predsjednik u počasnoj loži zajedno s njemačkim kancelarom Helmutom Kohlom i predsjednikom Organizacijskog odbora SP-a u Francuskoj 1998. godine Michelom Platinijem.

Kamere su zabilježile kako se Ćiro Blažević nakon svake dobre hrvatska akcije, a posebno nakon hrvatskih golova, okreće iza klupe prema svečanoj loži. Pogledom je tražio predsjednika Tuđmana...

- Kada sam predsjednika pogledao na početku utakmice činio mi se tako sitan, neprimjetan pokraj gorostasnog Helmuta Kohla. Kako je utakmica odmicala tako je predsjednik Tuđman postajao sve veći, a Kohl je nestajao, kopnio... - govorio je to Blažević gdje god je mogao.

U dvoboju polufinala protiv Francuske, Hrvatska je uistinu nesretno poražena. Mnogi su za poraz krivili baš Blaževića koji je u toj utakmici "zaboravio" Roberta Prosinečkog. Navodno zbog ozljede, no godinama kasnije Blažević je priznao:

- Poraz protiv Francuske moja je greška. U trenucima kada smo imali igrača više, morao sam uvesti Prosinečkog, a na napadača Vlaovića. Krivo sam procijenio i od toga ne bježim.

U dvoboju za 3. mjesto Blažević je vratio Prosinečkog u momčad, uz odličnu partiju Žuti je postigao i prekrasan gol. No svi su bili uvjereni da je odnos Blaževića i Prosinečkog odavno bio narušen. Sam Prosinečki nikad se u medijima nije žalio na odnos Blaževića prema njemu tijekom svjetske smotre. Jedan od poznatih "kockastih"  ustvrdio je:

- U tome je bila veličina Prosinečkog, on se posve prilagodio momčadi. Iako je možda bio u pravu, nije želio iskakati, narušiti dobru atmosferu. On se podredio momčadi i rezultatu koji je nastajao. A to ne bi mogao svatko!

Ćiro je tijekom Svjetskog prvenstva u Francuskoj postao istinski junak, gradovi u domovini bili su prepravljeni grafitima, neki se još vide na izblijedjelim zidovima, poput onoga u Zagrebu:

- "Ćiro, više nisi ped..".

Blažević je svojim osebujnim ponašanjem tih dana impresionirao i našu i svjetsku javnosti, a njegove zasluge za osvajanje brončane medalje nitko ne bi smio osporiti.