Hrvatska nogometna reprezentacija nastupila je na tri Svjetska prvenstva dosad. Najznačajniji trag ostavila je 1998. godine, kad je osvojila broncu. Za vas smo pripremili osvrt na legende "kockastih" koje su predvodile Hrvatsku u Francuskoj, Japanu i Južnoj Koreji te u Njemačkoj. Svaki treći dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Legende "kockastih".
Cijeli turnir svjetske smotre u Francuskoj 1998. godine odigrao je izvrsno, a samo tri mjeseca prije prvenstva nije ga bilo niti među 40 Blaževićevih kandidata. Igor Štimac bio je provjereni stup obrane hrvatske reprezentacije, ali ostao je neugodno iznenađen kad je saznao da nije niti na širem popisu kojeg je izbornik Ćiro predao medijima. Do tada hrvatska nogometna reprezentacija bila je nezamisliva bez Štimca. Stoga, bilo je posve jasno da se tu nešto čudno događalo...
- Neugodno sam se iznenadio kada sam to saznao. No u svakom trenutku sam bio uvjeren da ću ići u Francusku. Vodila se kampanja protiv mene i moje izostavljanje sa šireg popisa bilo je dio te kampanje.
Na koncu, Štimac je bio uvršten u konačan popis od 22 igrača, kasnije je i sam Blažević priznao da se momčad bez njega nije mogla sastaviti.
Iako ga se tretiralo kao "tragičara" četvrtfinalne utakmice Europskog prvenstva u Engleskoj dvije godine ranije protiv Njemačke, Štimac se u nastupu protiv Nijemaca u Lyonu nije dao zbuniti. Podsjetimo se, u četvrtfinalnom dvoboju s Nijemcima u Manchesteru, kojeg su Hrvati nesretno izgubili 2-1, Štimac je nakon nesmotrenog starta na sredini terena dobio crveni karton. Možda start i nije bio za najoštriju kaznu, no švedski sudac Sundell u tom se dvoboju "proslavio" navlačeći za Njemačku pa je zacijelo i Štimac tome platio ceh.
U Francuskoj je Štimac bio znatno oprezniji, u puno toga i bolji. Uistinu je predstavljao snagu i sigurnost hrvatske obrane. Naposljetku, četvrtfinalnu pobjedu na svjetskoj smotri protiv Njemačke u Lyonu shvatio je, s pravom, i kao svoju osobnu pobjedu. Bio je jedan od najboljih na terenu...
- Znao sam da će doći dan kad ćemo imati priliku za uzvrat. Trebalo je samo živjeti i raditi za tu priliku koja mora doći. Neću nikad zaboraviti detalje prije te utakmice. Sanjao sam da ćemo tu utakmicu protiv Nijemaca dobiti s 3-0. Sanjao sam i da ćemo igrati finale s Brazilom, to se nažalost nije ostvarilo - pričao nam je svojedobno.
I danas se dobro sjeća cijelog rituala prije te utakmice protiv Njemačke.
- Sjećam se da sam sa svetom vodom iz Lourdesa Asanoviću mazao noge pa i ostalim igračima. I sve ih uvjeravao da ćemo Nijemce uistinu pobijediti. Mislim da nije bilo nikakve šanse da tu utakmicu izgubimo!