Stani! Vrati natrag snimku. Može, pusti, govori Vaha svojim igračima analizirajući protivnika u najsitnije detalje. Igrači potom obuju najlakše kopačke na svijetu, svaki uzme svoju loptu, napravljenu od najboljih svjetskih materijala, pa izađu na grijani teren, potom u teretanu, a na kraju na masažu.

- Pjesma. Nogomet se strašno promijenio. Gledajte, u moje vrijeme priprema treninga trajala je desetak minuta. Okupimo se i počinje trening. Danas mi za pripremu treninga treba više od sat vremena - kaže trener Dinama Halilhodžić pokušavajući usporediti nogomet u njegovo vrijeme i sad.

Okružen je velikim brojem pomoćnika.

- Nekad je trener bio sam, eventualno bi imao jednog pomoćnika. Milan ili Barcelona, primjerice, danas ne mogu zamisliti trening bez šest-sedam ljudi. Svatko ima svoj zadatak - kaže Vaha.

Argentinac Lionel Messi igra u kopačkama teškim jedva 165 grama.

- Ja sam igrao u kopačkama koje bi mi napravio šuster. Bog zna koliko su bile teške. Nisu čak imale ni čepove. Kad sam konačno dobio prave, bile su crvene, imao sam osjećaj da same igraju - kaže kroz smijeh Vaha.

- Ma tko je imao pumice, taj je bio kralj. Bila su dva modela, za kišu sa šest i za suho vrijeme s 13 krampona. Ovo danas je svemirski brod - usporedio je nogometnu obuću Cico Kranjčar.

U trenažni proces obavezno je uključena teretana. Nešto o čemu su Cico i Vaha mogli samo sanjati.

- Kakva teretana?! Nije toga bilo. Eventualno nekakvi utezi i to bi bilo to. Snagu smo ‘pumpali’ na trbušnjacima i sklekovima. Pa ni Maradona, mislim, u životu nije bio u teretani - kaže Cico Kranjčar.

Sjećaju se još jednog detalja.

- Pola lopti za trening bilo je jajasto. Pet-šest lopti i ajmo, tko je prvi dohvati. Danas je nezamislivo da svaki igrač nema svoju loptu - kaže Cico.

- I to kakvu. U ono vrijeme kad bi te pogodila u glavu, ostao bi ti otisak kao da ga je Picasso crtao - kaže Vaha.

Namočen bi težio dva kilograma

Današnji dresovi upijaju znoj za manje od tri sekunde.

- Zato igrači jure sto na sat. Nekad ste, nakon dvadeset minuta utakmice imali osjećaj da vam dres teži nekoliko kilograma. Još ako bi pala kiša..., kaže kroz smijeh Cico.

Teretana? Što je to točno?

Nemoguće je zamisliti trenažni proces u koji neće biti uključena teretana. Zbog toga su igrači strašno jaki. Ja se ne sjećam da sam kao igrač ikad ušao u teretanu. Nije ih bilo. Trbušnjaci, sklekovi, koji uteg i to je to. I na travnjak, kaže Kranjčar.

S pumicama bih bio kralj...

Pročitao sam negdje da su napravili kopačke koje su teške samo 165 grama, pa niti ne osjetite da ih imate na nogama. U moje vrijeme nije bilo toliko marki. Tko je imao pumice, taj je bio kralj. Čuvali bismo ih, glancali, prali kao da je riječ o nečemu najvrednijem na svijetu, kaže Cico Kranjčar.

Nemoj da me pogodi u glavu

Uh, kakve su nekad lopte bile. Ako bi te pogodila u glavu, ostao bi ti znak na čelu kao da te Picasso oslikao. Ove današnje su lagane, idu točno kamo ih pošalješ. Ma to je neusporedivo, prisjetio se Vahid Halilhodžić.