Dugo su Mario i Ferrer bili na centralnom terenu u Wimbledonu, čak tri sata i 11 minuta. No isplatilo se. Kako je mrak padao na terene londonskog Grand Slama, padao je i na oči petog nositelja turnira. Ančić je igrao sjajno, svoj možda i najbolji meč otkad se vratio nakon bolesti i ozljede, i pobijedio 6-4, 6-4, 6-7 (5), 7-6 (3) za ulazak u osminu finala najslavnijeg teniskog turnira na svijetu.
Pogađao je 60% prvih servisa i ispalio 23 asa, iskoristio dvije od četiri prilike za break i osvojio ukupno 17 poena više nego Ferrer... Sve ovo govori da je do pobjede, velike i značajne, došao zahvaljujući velikoj koncentraciji i kvaliteti koja nikad nije ni bila upitna. David Ferrer je imao čak i više prilika za obrat, no od šest šansi nije iskoristio ni jednu. Točnije, Mario mu nije dopustio da ih iskoristi. A svih šest je Ferrer imao u četvrtom setu. Da je samo jednu iskoristio, meč bi otišao u peti set i tko zna kako bi cijela priča završila.
U prva dva seta Ančić je Španjolcu oduzimao servis u prvom gemu i prednost čuvao do kraja. No u trećem nije uspio i set je otišao u tie-break. U njemu je Ferrer vodio 5-2, Mario se vratio na 5-4, ali nije mogao do preokreta. No zato je u tie-breaku četvrtog seta odigrao briljantno i uvjerljivo došao do pobjede.
I sljedeći protivnik bit će mu Španjolac. Fernando Verdasco je u tri seta prošao Tomaša Berdycha i ide na Ančića. Igrali su samo jednom dosad, ove godine u Queen'su, gdje je slavio Ančić.