Zdravko Mamić sačekao je kraj konferencije za medije, došao do Ćire Blaževića, zagrlio ga, poljubio, a onda mu tiho na uho kazao:

- Ovo si sam htio, ti si ovo izabrao.

- Ne, ti si mi ovo smjestio - odgovorio je Ćiro, a onda su se obojica okrenuli okupljenim novinarima, a riječ je uzeo Mamić.

- On me kao otac ima pravo nagrditi, a ja sa ne smijem ljutiti. Ponekad sam zločesto dijete i on me ponekad opali, a ja sam sin koji mora tatu poštivati. Ipak sam naučio puno od tebe - kazao je Mamić i još jednom poljubio Ćiru, a onda dodao:

- Ja patim, mene srce boli što on i danas nije sretan čovjek u Dinamu. Ja bih mu dao sve, srce bih mu iz grudi dao, ali kako, kad on neće nego samo dvije stvari. Da bude ono što je nekad bio i da bude ono što sam ja danas. Tu sam nemoćan. Ali ipak ću ja smisliti neko iznenađenje za njega prije nego riknem, jer on sigurno neće riknuti prije mene.