Mila majko, kako igra Marko!, vikao je nasmiješeni Ivan Čupić tapšajući junaka Kopljara po ramenima na odlasku u svlačionicu.
Blaženko Lacković ga je zagrlio, a Domagoj Duvnjak, prolazeći pokraj njega, uzviknuo: "Marko Kopljar, Marko Kopljar!". Posebno ponosan bio je Ivano Balić, osporavani Kopljar njegov je ljubimac već godinama.
- A što ja trubim cijelo vrijeme? Stalno govorim da Marko zna igrati, da je odličan. Ovo mu je druga prava sezona, prije nitko nije dovoljno vjerovao u njega. Svi su ga kritizirali, i vi novinari. Sad znate, drugi put budite blaži kad vas upozorim na nekog igrača - smiješio se Ivano.
I na početku ogleda s Francuzima, kad je Marku ispala jedna lopta iz ruku, iz publike se čulo: "Je..te Kopljar!" Nije se obazirao, navikao je na osporavanja. Mirno, staloženo, u svom stilu, uvalio je sedam golova strašnom Omeyeru. Pa još obrana, asistencije... Bio je fantastičan! Ali nije poletio, ostao je skroman.
- Pa dobro, može se svakome dogoditi takav dan... Malo sam otpustio kočnice, bio agresivniji i ispalo je dobro - rekao je Kopljar i nastavio u istom tonu:
- Je li mi ovo utakmica karijere? Pa je, s obzirom na njenu važnost. No suigrači su najzaslužniji što sam tako odigrao. Svaka čast i Mirku, kako je samo spustio roletu...
Eto, to je Marko Kopljar. Koliko osporavan, toliko i skroman, samozatajan. Tko bi rekao da će baš on "srediti" Francuze? Nitko, osim možda Ivana Balića.