Dok se danas divimo iznimkama na tribinama koje svoju momčad bodre i pola sata nakon utakmice bez obzira na poraz ili se pred dvoranom isti ti navijači počnu skupljati dva sata prije utakmice, kao da zaboravljamo kako je to izgledalo prije 20-ak godina u Ledenoj dvorani Doma sportova.

Kultni dom rukometaša Zagreba krajem prošlog tisućljeća bila je dvorana u kojoj su se i najiskusnijima u 'krivom' dresu odrezale noge. Nitko, pa ni igrači moćne Barcelone, u Ledenu tada nije mogao doći s ranije upisanim bodovima. Dvorana je puna bila sat vremena prije utakmice, oni koji su malo kasnili stajali su na prolazima, stepenicama, ogradama...

Natiskalo se u dvoranu, koja u normalnom kapacitetu prima oko 5000 ljudi, prema pretpostavkama čak i duplo više njih. A onda je s tribina krenula grmljavina, razvile su se zastave, atmosfera koje se s nostalgijom sjećaju iskusniji ljubitelji rukometa, ali i sami rukometaši.

Ledene dvorane više nema, barem ne za rukometaše koji su je i proslavili diljem Europe, no tu je sada Arena. Nije kultna, neće to ni postati tako brzo, no rukometaši su nam u njoj priuštili već jako puno velikih utakmica. Bila je puna nekoliko desetaka puta,  što nije mala stvar za dvoranu koja prima više od 15.000 ljudi. Bilo je čak i nešto navijanja, no ništa se ne može usporediti s Ledenom.

Današnja utakmica protiv PSG-a napunit će Arenu rekordnom brzinom. Razlog? Prvi i najvažniji je da se Zagrepčani i rukomet vole godinama i ta ljubav polako se ponovno budi. Drugi je, naravno, sjajan uspjeh hrvatskih rukometaša na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Zagreb će na tom valu optimizma pokušati iskoristiti priliku i pobijediti moćni PSG. Treći i ne manje važan razlog svakako je momčad Veselina Vujovića. 

Jer, teško da itko može ostati ravnodušan kada vidi sve do jednog igrača 'plinara', kako ih pomodno sada zovu, kako se baca na glavu čak i protiv momčadi koje po tradiciji ili kvaliteti ne spadaju u njihov rang. Kako onda neće protiv Karabatića i Omeyera?! Za veliku većinu toga zaslužan je velikan svjetskog rukometa i omiljeni lik zagrebačkih navijača Veselin Vujović.

Kažu, momčad je slika trenera koji ju vodi. A Zagreb je najbolji primjer toga. Ni pred kime neće skinuti gaće, svakome će pokazati zube ma kako se on zvao i to je sve što Vuja traži od svojih 'ratnika'. O da, budite uvjereni da će Karabatić i društvo i večeras osjetiti Zagrebovu snagu.

Hoće li to istom mjerom popratiti i Arena? Nadajmo se! Bila je Arena više puta puna posljednjih godina, no ništa, osim možda prošlogodišnje utakmice s Barcelonom, nije bilo ni približno atmosferi iz Ledene. Da, ponovno se vraćamo na nikad prežaljenu Ledenu i pitanje iz naslova. Može li Arena biti Ledena? Teško, ili možda bolje reći, nemoguće. Slažu se s time i legende hrvatskog rukometa koje su iz prve ruke doživjele grmljavinu s tribina, zastave koje su tih godina bile zabranjene na Maksimiru, skandiranje prije i nakon utakmice, vidjeli strah u očima gostujućih igrača...

No Arena svakako može barem na jednu noć podsjetiti na utakmice koje su vjerojatno svi Zagrebovi rukometaši gledali barem na YouTubeu. Neka to bude večeras, neka i umjetno stvoreni velikan kakav je PSG osjeti duh rukometnog Zagreba...