Bilo je to 27. studenog 2003., Dinamo je na uzvrat protiv Dnipra u drugom kolu tadašnjeg Kupa Uefe došao nakon gorkog poraza 2-0 u Maksimiru i pokušao izboriti europsko proljeće. Na trenutak se činilo da bi i mogao jer je Goce Sedloski u 62. minuti zabio za vodstvo. No samo dvije minute poslije Oleg Venhlinski postavio je konačnih 1-1 za kraj nada "modrih".
Na stadionu Meteor u Dnipropetrovsku skupilo se te večeri oko 24.000 gledatelja. Dvadeset godina poslije grijani travnjak na tom se mjestu pretvorio u livadu, korov izbija na tribinama, a na stadionu se povremeno tek pojave trkači rekreativci koji su fotografirali očajno stanje stadiona izgrađenog 1966., a renoviranog 2001.
Još 2017. na Meteoru je klub Stal Kamianske tamo igrao Premier ligu pa ispao, ukrajinska reprezentacija igrala je jedinu utakmicu u kvalifikacijama za Euro protiv Albanije (2-2). Dnipro je stadion napustio 2012., u međuvremenu izgradio moderniji.
Godinama se ne koristi i vrijeme je učinilo svoje, a propadanju je kumovao i rat. Rusi su početkom invazije prošle godine bombardirali sportski kompleks u blizini stadiona s dvoranama u kojima su se pripremali ukrajinski olimpijci.
Atletska staza, dvorana s četiri badmintonska terena, dvorana za hrvanje, tri teniska terena, dvije prostorije za dizanje utega... Sve je to nekad vrvjelo sportašima, a sad je pusto i postaje tek zapušteni spomenik.