Splitski žuti triput zaredom osvajali su naslov prvaka Europe. München 1989., Zaragoza 1990. i Pariz 1991. zlatnim su slovima upisani u klupsku povijest, a majstorije Kukoča, Rađe i društva i danas se prepričavaju. Baš kao i spektakularan doček koji im je više od 150.000 navijača priredilo na povratku iz Münchena. 

- Sjećam se da je pilot pitao kontrolora leta u Splitu kakvo je vrijeme, a ovaj mu je odgovorio: ‘Ma kakvo vrijeme, čovječe, pa ti nemaš gdje sletjeti. Pista je puna navijača’ - prisjetio se trener “žutih” Božidar Maljković. 

Uoči puta na prvi Final Four, onaj u Müchenu, nitko mladoj momčadi Jugoplastike, u konkurenciji Barcelone, Arisa i Maccabija, nije davao ni grama šanse. No u polufinalu protiv Barcelone briljantni Kukoč, Rađa i Ivanović odveli su “žute” do pobjede 89-77, a u velikom finalu Splićani su srušili i Maccabi 75-69. 

- Imali smo vrhunske igrače i trenera, no presudno je bilo što su u klubu svi živjeli kao jedan. Na svim razinama su vladali sloga i zajedništvo - rekao je tadašnji tajnik “žutih” Josip Bibić Biba i dodao:

- Tko zna koliko bi naslova prvaka Europe osvojili da nas rat nije poremetio. 

I nije bio daleko od istine jer u Split su redom stizali nasljednici zlatne generacije. Naglić, Savić, Naumoski... Svi su oni poslije u drugim sredinama dokazali svoju kvalitetu.

Prva petorka: Pavičević, Ivanović, Kukoč, Rađa, Sobin

TRENER - Božidar Maljković

Velikan. Vojničkom disciplinom i satima iscrpljujućih treninga izgradio je najbolju momčad u Europi

Z. Sretenović

Kod njega je lopta bila sigurna kao u trezoru. Sjajni razigravač.

V. Perasović

Zamjena za Ivanovića, a poslije uz Kukoča glavni igrač Splićana.

L. Pavičević

Možda nekad i nepravedno zapostavljen. Izuzetno važan za tu momčad.

Toni Kukoč

Genijalac. On je uzeo sva tri europska naslova, treći praktički sam.

Goran Sobin

Tih i samozatajan, ali u finalima je uvijek bio najbolji. Legenda...

Teo Čizmić

Te 1989. bio je talentirani junior, predviđen za Tonijeva nasljednika.

Ivica Burić

Malo igrao, ali bio dobri duh momčadi. Bio je zadužen za atmosferu.

Žan Tabak

Tek ušao u prvu momčad, bilo mu je 18 kad je osvojen prvi naslov.

D. Ivanović

Kapetan, vođa, najstariji u toj momčadi. Za ostale je bio kao stariji brat.

Dino Rađa

Čudo od igrača, tip koji se lakoćom nosio i s najboljima na svijetu.