Svako vrijeme imalo je svojeg kralja sprinta. Početkom 20. stoljeća to je bio Jesse Owens, svjetski rekorder i jedan od najvećih sprintera svih vremena. Točnije, ne samo sprintera. Jedan od najvećih atletičara u povijesti.

Jer ono što je afroamerikanac uspio napraviti u vrijeme drugog svjetskog rata i hitlerovskog terora je jedno od najvećih postignuća u svijetu sporta.

Tri svjetska rekorda u manje od sat vremena 1935. godine i četiri olimpijska zlata godinu kasnije usred Berlina nitko nikad nije uspio ponoviti.

Međutim, Carl Lewis je bio blizu. Krajem 20. stoljeća bio je junak svojeg doba. Naravno, situacija je neusporediva jer je 50 godina kasnije crna rasa imala puno više prava i bilo je puno manje diskriminacije.

Ali gledano u sportskom smislu, Lewis je bio junak svojeg doba. Postavio je niz rekorda u sprinterskim disciplinama, a jedini koji je najvećem skakaču u dalj u povijesti mogao parirati bio je Mike Powell.

Zapamćeno ostaje njihovo nadmetanje 1991. godine kada je Mike Powell postavio svjetski rekord.

No, onda je došao Usain Bolt i promijenio igru iz temelja. Po prvi put najbolji sprinter svijeta nije bio nabijen i nizak nego je sa svojih 1,95m spadao među najviše u povijesti, ako ne i najviši. Ono što su neki smatrali manom, on je pretvorio u prednost. Pogotovo na 200 metra, gdje puni sprint dolazi do izražaja u posljednjih 100 metara.

Osvojio je devet zlatnih medalja na Olimpijskim igrama i učinio nešto što nitko nikad do tada nije napravio. Osvajao je 100, 200 i 4 x 100 metara 12 godina zaredom, a savršeni skor uništio mu je Nesta Carter, koji je pao na dopingu i zbog kojeg je Boltu naknadno oduzeta jedna olimpijska medalja. To nipošto ne umanjuje vrijednost, čak naprotiv.

Bolt će ostati najveći sprinter u povijesti.

Eurosport je producirao sjajan video koji prikazuje kako se borba za titulu najbržeg čovjeka na svijetu razvijala od vremena kad je Jesse Owens osvojio zlatnu olimpijsku medalju 1936 u utrci na 100m do Usaina Bolta 2012. godine.