Desetljeće rivalstva između Hrvatske i Francuske večeras se zaokružio na najbolji način - pobjedom. Baš onako kako su hrvatski rukometaši 2003. počeli protiv velikana na Svjetskom prvenstvu u Portugalu. Od tada pratili smo lavovske borbe dviju momčadi, no onda na pola puta 'pijetlovi' su preuzeli inicijativu te nam počeli nametati komplekse u završnicama velikih natjecanja.

Gotovo uvijek su Francuzi bolje prolazili na Svjetskim i Europskim prvenstvima te na Olimpijskim igrama, dok su nama za utjehu ostale pobjede po skupinama. Kad pogledamo unatrag nevjerojatno zvuči da hrvatska reprezentacija posljednjih pet godina nije uspjela dobiti Francuze u nokaut fazi nekog natjecanja.

Posljednji put to se dogodilo na Euru 2008. kad smo ih svladali u polufinalu 24-23. Od tad je krenula francuska serija - slavlje na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu u polufinalu, na SP-u 2009. u Zagrebu u finalu, na EP-u 2010. također u finalu te konačno ponovno u polufinalu Olimpijskih igara u Londonu.

No konačno je i toj seriji došao kraj - iz petog pokušaja, mada se uoči SP-a u Španjolskoj ušlo s oprezom nakon izostavljanja Ivana Balića s popisa putnika. Posao nisu olakšavale ozljede Lackovića i Štrleka, a mnogi su negodovali što 'kauboji' nisu odigrali taktičnije protiv Španjolske poučeni iskustvom iz Njemačke 2007. No Golužu i njegove momke nisu zanimale nikakve kalkulacije i izostanak klasičnog obračuna Balić-Karabatić te su s maksimalnim brojem pobjeda dočekali veteransku Onestinu generaciju igrača te ih zasluženo poslali kući, a vjerojatno i u mirovinu.