Hrvatski vaterpolisti napokon su osvojili brončanu medalju. Pobijedili su Amerikance na SP-u u Rimu 8-6.
Počelo je 1994. godine na Svjetskom prvenstvu u Rimu. Hrvatska je u borbi za treće mjesto igrala protiv Rusije i - izgubila. Od tada smo igrali još pet puta za broncu na velikim natjecanjima i pet puta smo izgubili. Barakude su bile pretplaćene na drvene medalje i nikako se nisu mogli otarasiti sindroma borbe za medalje. Uvijek smo gubili te najvažnije utakmice pa je čak i samim igračima već postalo smiješno kako im loše ide u finalnim utakmicama. Prizivali smo da s tom tradicijom prekinu tamo gdje su i počeli - u Rimu. I time je današnja pobjeda još i veća. Izgubili smo u četvrtak od nikad lošije Srbije, a sve utakmice prije toga igrali smo maestralno. U nizu bez poraza uvjerljivo smo pobijedili i europske prvake Crnogorce i činilo se da nas nitko ne može zaustaviti. No čim je krenula polufinalna utakmica sa Srbima, naši su vaterpolisti nestali, utopili se.
Utakmica protiv SAD-a bila je nešto slično. Od početka smo gubili, igrali strašno loše. Obrana nije postojala, Pavića nigdje, napad neorganiziran i sve je ukazivalo da ćemo se kući vratiti samo sa cvijećem. No u trećoj četvrtini Samir Barać zabija prekrasan gol i odjednom se sve mijenja. Pavić brani neobranjivo, a u napadu izgledamo moćno. Pretposljednju četvrtinu nismo primili gola i po prvi put vodimo. U posljednjem dijelu utakmice Barakude su samo  povećale vodstvo i zasluženo pobjednički digli ruke u zrak. Iako nisu obranili naslov, ova bronca sjaji kao zlato. Skinuli su i taj teret s leđa i s nestrpljenjem čekaju Europsko prvenstvo u Hrvatskoj sljedeće godine.