Premiership već godinama slovi kao najjača nogometna liga na svijetu, a navijači njihovih klubova kao najveći fanatici u svijetu nogometa. Za svaki klub, svaku povijesno važnu tekmu ili svakog boljeg igrača imaju najmanje jednu pjesmu. Tako je i s našim Eduardom koji je od dolaska u moćni Arsenal postao miljenik vjernih navijača 'topnika'. Dudu tako ima već nekoliko pjesama koje se često mogu čuti prije, za vrijeme i nakon utakmica Arsenala, a jedna je nastala u trenucima kada je sa slomljenom nogom samo na televiziji mogao gledati svoje suigrače. U to vrijeme u najljućem rivalu 'topnika' Tottenhamu prva napadačka 'violina' bio je Darren Bent, koji je doveden kao jedan od najperspektivnijih napadača na Otoku. Naravno, tamo neki Bent, za navijače Arsenala, ne može stati u istu rečenicu s njihovom novom 'devetkom' bez obzira što ga je težak lom noge malo usporio pa su svom heroju spjevali sada već popularnu:
"Došao nam je kad je Henry otišao, Eddie, Eddie,
Zabio je više golova od Darrena Benta, Eddie, Eddie,
Slomio je nogu,
Ali, vratit će se,
A Darren Bent će i dalje biti ku...,
Eduardo da Silva Arsenalov broj 9!"
Eduardo se vratio i opet zabija, navijači mu i dalje pjevaju istu pjesmu gotovo na svakoj utakmici, a omraženi im Darren Bent više nije u Tottenhamu nego u slabašnom Sunderlandu. Naravno, slične pjesme imaju i ostali ključni igrači Arsenea Wengera kao što su Persie, Fabregas, imali su je Henry, Campbell i Bergkamp.
Šteta što na hrvatskim travnjacima ne možemo čuti slične pjesme spjevane našim najboljim igračima jer doista je čudno da se Boysi nisu sjetili posvetiti nekoliko strofa Eduardu ili Luki Modriću.