Nemam, jednostavno nemam! Tu je rečenicu jučer u Čatežu izgovorio svaki igrač i član stožera barem desetak puta. Baterije na mobitelima su iscurile, navala za ulaznice bila je neizdrživa. Svi su željeli do ulaznice za Rusiju. Koristili su sva moguća poznanstva i veze. No sve je bilo uzalud. - Ne mogu više, isključit ću telefon. Ovo je ludnica. Da imam sto ulaznica, sve bih podijelio - pričao je nervozno šećući hotelom Robert Prosinečki između dva poziva. Nije znao što učiniti. - Evo, opet netko zove. Pa kako da to izdržim - pitao se Robi. Ispred hotela je Eduardo. Na uhu, naravno, mobitel. Naš Brazilac dogovarao je kome će i kamo dostaviti karte. Dva metra dalje i Stipe Pletikosa s istim problemom. Ulaznice, ulaznice... - Nikad nije bilo ovako. Čak ni protiv Engleske. Tad smo još na dan utakmice mogli kupiti ulaznice. Sad nema teoretske šanse. Ja sam ih uzeo 30, naravno da nije dovoljno. Ni blizu. Ne mogu ni izbrojiti tko je sve zvao i pitao za ulaznice - pričao je naš prvi golman. Ipak vjeruje kako ta silna euforija neće poremetiti koncentraciju naše momčadi. - Je, ludo je, ali nismo više pioniri. Prošli smo već sve to mnogo puta. Iako je u ovakvim situacijama vrlo teško udovoljiti svima koji žele biti na utakmici. Zovu prijatelji, članovi obitelji, neki koji već godinama nisu nazvali ni za rođendan ili Božić.